”Pitam se što nije u redu sa mojim licem, što nije u redu sa mojim obrvama, usnama, grudima? Jesu li mi obrve pretanke? Možda da ih jače nacrtam? Možda da odem na neki tretman, da izgledaju tako, kao svima? Jesu li moje usne pretanke? Danas skoro sve žene imaju jako puna usta. Danas skoro sve žene imaju ista usta. Što nije u redu sa mojima? Hm, možda da odem na neki zahvat. Pitam se zašto su sve žene počele ličiti jedna na drugu. A ja ovdje ni na jednu? Što nije u redu sa mnom?”

”Pitam se jesam li dovoljno dobra? Jesam li privlačna sa svojim izgledom? Hm, glupo je da to govorim na glas, ne želim da misle da sam nesigurna. Možda su mi grudi premale? Mislim da mi je kosa prekratka, sada se nosi jako duga kosa, trebala bih ju puštat malo. Glupa kosa, nikako da naraste. Možda da ugradim silikone? Kažu da danas više nije to toliko skupo. Pa svi to rade. Čujem da krenu već sa 18 godina. Možda ako to napravim ću se osjećati bolje. Onako samopouzdanije. Kad budem više izgledala kao one.”

Ovako zvuče misli jedne žene, djevojke, curice, dok gleda savršenstvo koje nam se servira na društvenim mrežama. Ona se pita je li sve u redu sa njom. Ona se pita zašto nije toliko lijepa kao žene koje viđa svakodnevno na društvenim mrežama.

Pa se pita, pa razmišlja o tome, pa ne može spavat, pa joj pada samopouzdanje a raste nesigurnost. Pa postane nezadovoljna sa svojim izgledom. Pa se poželi mijenjat, operirat, sakrit, promijenit. Pa možda i padne u tamu svojih misli. Pa naruši svoje zdravlje. Emocionalno, duhovno, mentalno, fizičko.

Ovo se pita tamo neka curica koja nije dosegla odraslu dob a već je u mislima stvorila sliku kako nije dovoljno dobra, Već je netko stavio ljestvicu za nju koju mora doseći kako bi bila prihvaćena u društvu.

Jer nikad kao prije nije se gledao izgled žene.

Nikad kao prije žene nisu radile toliko na svom izgledu, u toj mjeri da su promijenile sve na sebi.

Sve osim duše, koja je možda ostala trula.

Ja se ne pitam ovo što sam napisala, ali znam da se neke žene pitaju.

Ne pitam se to zato što sam unutar sebe u redu sama sa sobom.

Moje unutarnje stanje je zdravo.

I zbog toga nemam potrebe za pretjeranim filterima i korekcijama.

Ali svi mi utječemo jedni na druge.

Svi mi postavljamo ljestvicu za nekoga tko dolazi nakon nas.

Svi mi nešto ostavljamo u svijetu.

Nemojte se lažirati kako biste se uklopili.

Vaše predstavljanje utječe na nečije mentalno zdravlje.

Svi smo mi krivi za maske ovog društva.

I svi mi možemo nešto napraviti u vezi toga.

Tko je dao mjerilo da je žena sa filterom poželjna žena?

Lijepa žena. Savršena žena.

Tko je nametnuo tu laž pod normalnost?

Gdje je ta lijepa žena?

Samo na društvenim mrežama?

Na ulici ju ne prepoznajemo.

Sve je u redu sa tvojom kožom.

I u redu je ako je blijeda ili tamna, i ako imaš podočnjake danima, ili ako imaš pjegice ili ako nemaš napravljena usta, nos, grudi, trepavice, obrve.

To je normalno.

Nije normalno da svi izgledamo isto.

Kao lutke sa izloga.

To nije normalno.

To je opasno.