Kako naše rane mogu raniti drugu osobu, nismo ni svjesni. Razmišljam o tome i čini me tužnom spoznaja da nisam bila dobra kada mi je dobrota bila pružena. Kako naše djetinjstvo stane u naš podsvjesni um i upravlja našim životom, našim odlukama, ponašanjem, stvara uvjerenja i mnogo više od toga.

Još tužnija je spoznaja da će netko zbog nas jednog dana možda rješavat rane koje smo im zadali. Ne znam što mi je tužnije, spoznaja da sam ja kriva za nečiju bol ili spoznaja da će ta osoba misliti da je ”takva” bez dubljeg prodiranja u sebe.

Iako, vjerujem da je sve s razlogom u ovom životu i svi ljudi koji su dio našeg puta su tu da nas nešto nauče. A svi znamo da ne učimo samo kroz lijepo. Bolje naučimo kad nas se slomi, tako kažu…

Onda sam i ja nečija karma, neko plaćanje duga, neka ravnoteža. Živim u nadi da je tako. Da malo maknem odgovornost sa sebe. Dok mi mislimo da kontroliramo svoje emocije, odluke i život, podsvjesni um nam se smije. On zna da imamo jako malu kontrolu nad onim što radimo. Kontrolira nas ono ukorijenjeno u nama što jako teško rješavamo sami.

Svi ti obrasci ponašanja su nečiji. Mi smo ih vidjeli, osjetili, stvorili rutinu sa njima i stavili ih pod svoj mali karakter koji viče – ”takva sam.” Dušo, nisi ti takva. Nisi ti takav. Takva si jer si to vidjela od nekoga kada si bila mala i sada te sprječava da živiš život kakav želiš.

Pa prenosiš to dalje. Rana na ranu. Osoba na osobu.

Bitno je da znamo da – NISMO TAKVI.

Pozadina je puno dublja. Iako na kraju imamo izbor što ćemo sa time napraviti. Ostati Takvi ili pogledati duboko u sebe i iscijeliti rane koje smo godinama lijepili sa jeftinim flasterom.

Ponekad ne možemo sami pogledati u sebe jer previše boli. Suočavanje sa sobom nije lako. Nije lako gledati koliko smo truli. Nije lako osvijestiti emocije. Nije lako preuzeti odgovornost za svoj život.

Puno je lakše ne mijenjati se.

Puno je lakše ostati gdje ne žulja.

Puno je lakše reći ”ja sam takav” i nastaviti nesvjesno koračati ovom zemljom i tražiti isprike za svoje ponašanje, djelovanje i nedjelovanje.

Ali trebamo se pitati je li ono što je trenutno lakše, i bolje za nas?

Na kraju svatko od nas ima izbor, Neka bude u skladu sa našom dušom i srcem pa kad pukne u nama nešto, znat ćemo je li izbor bio dobar ili loš.

……

Dragi moji čitatelji, trenutno se nalazim u jednoj kućici usred šume, oko mene samo snijeg i šuma, čak nemam ni prilaz za auto. Struja nam je na 12V, voda je ograničena, ložimo peć i ja brzo tipkam ove rečenice dok imam bateriju na laptopu jer nema utičnice za struju. Ali nema veze. Trenutno mi je to fenomenalno! 😀 Osjećam se odlično, drago mi je da radim nešto drugačije od svakodnevnice.

I odlučila sam da ću kod rubrike Dnevnik počet stavljat svoje slike, kako bi se više povezala sa vama, svojim čitateljima. Što mislite o tome? 🙂

Ugodan vikend vam želim.

Stela