Na koji način izražavaš zahvalnost?

Zahvaljuješ li se uopće kome što postojiš? Sebi, Bogu, mami, tati? Koliko i na koje sve načine je zahvalnost uključena u tvoj život? Zahvaljuješ li se jer to osjećaš ili jer je to sada u trendu?

Koliko je iskrenosti u tvojoj zahvalnosti? Koliko je umiljavanja Bogu u tvojim riječima?

Shvatila sam nedavno da imam dvije vrste zahvalnosti. Kao što imam dvije vrste osobnosti. Mirnu i divlju.

Moje izražavanje zahvalnosti većinom zvuči ovako:

”Hvala ti Bože što živim i što dišem. Što hodam i imam zdrave ruke i noge. Hvala ti što osjećam vjetar u kosi, more na koži. Hvala ti što sada razumijem pa sa lakoćom otpuštam. Što sam sretna jer živim ljubav u sebi, jer vidim ljubav u drugima. Hvala ti što je prevladala moja dobra strana. Hvala ti na doticanju dna, iz toga se moja duša probudila. Hvala ti na svim traumama i nevoljama u životu. Hvala ti Bože što u sebi znam što je ispravno i što uvijek stojim gdje je ispravno pa makar stajala sama. Hvala ti na toj hrabrosti.

Hvala ti što znam da sve što mi je dano može biti i oduzeto. Možda ja to sve samo posuđujem u ovom životu. Hvala ti što propitkujem sve što mi nema dušu i sve što je trulo. Hvala ti što sam rođena da radim razliku u svijetu, iako je ta razlika ponekad usamljena. Hvala ti što nisam poslušna i što imam obzira za slabijeg od sebe. Hvala ti Bože što sam u službi drugih jer samo tako osjećam da živim. I da sutra umrem ne bi mi bilo žao jer sam uvijek strastveno živjela. Loše ili dobro, bilo je sa vatrom.”

Također, moje izražavanje zahvalnosti nekad zvuči i ovako:

”Hvala ti Bože što si mi dao ovu jezičinu pa me većinom boli kurac što ljudi pričaju i misle. Hvala ti što su me odgojili roditelji koje je bolio kurac što misli susjed, selo ili grad, koji su samo govorili ”neka si ti sretna.” Hvala ti Bože što je izumljena psovka ”ko ti jebe mater” koju rado koristim kada me netko jebe u mozak. Hvala ti Bože što postoji kučka u meni koja čuva malu Stelu i koja grize na svaku nepravdu i nasilje u svijetu. Hvala ti Bože što me na vrijeme sačuvaš od nekih budala za kojima bih glavu izgubila. Hvala ti Bože što mogu odjebat, prekrižit, zaboravit, oprostit i pokopat one koji zaslužuju pokop uz najbolju muziku.

Hvala ti Bože na mojem fuck off stavu koji me je sačuvao praznih priča, gluposti, budaletina, oženjenih muškaraca lakog morala, ljubomornih žena i mlakih ljudi. Hvala ti Bože što imam krug jakih žena koje isto tako boli kurac pa mi je lakše kad mene malo previše boli kurac. Hvala ti Bože što sam žensko jer da sam muško sa ovim stavom nekad bih bez nogu ostala. Hvala ti Bože što sve ovo mogu izreći u najvećem miru i ljubavi.

Hvala ti, ja znam da ti znaš da bi nam bilo jako dosadno da smo svi isti. Znam da se uspavana publika ponekad mora i prodrmat.”