26/02/2022

Glasovna poruka

Pokušavam naći na blogu kako da stranicu Dnevnik napravim da bude kao i kada otvorim blog, svaki tekst za sebe, nikako ne uspijevam. 🙂 Odustala sam jer sam u izradi nove web stranice tako da je to sada i manje bitno. Vi koji čitate ćete se snaći.

Neki dan sam dobila glasovnu poruku od jedne predivne žene koju imam na instagramu, rekla mi je da me se sjetila tijekom meditacije, počele su joj dolaziti neke rečenice i odlučila mi se javiti da napišem nešto u vezi toga što joj je prošlo kroz um. U tom trenu sam osjetila toliko zahvalnost jer nisam ni pomislila da će mi se toliko ljudi javljati kada sam kreirala ovaj blog i počela dijeliti tekstove iz duše na Ig-u. Ja jednostavno pišem kao da nitko ovo neće pročitat i kao da nitko ne zna tko sam. Možda je i to recept za ulazak do tuđeg srca.

Pitam se sljedeće, kako ljudi preko noći postanu veliki mirotvorci, zagovornici mira, slobode, ljubavi, a do jučer ne bi pomogli udarenoj mački na cesti? Kako taj mir sada šire kroz društvene mreže a nikad ne pitaju kolegu kako je, pozdrave smetlara na cesti, nasmiju se psu u prolazu. Meni to nije jasno. Možda ovo zvuči grubo ali licemjerstvo za mene nije opcija. Zašto se priča samo o ratu koji se pojavljuje u medijima? Zašto su samo ti ratovi bitni?

U svijetu se svaki dan negdje odvija neki rat. Rat gdje gube i umiru ljudi i životinje. Pokolji. Otmice. Trgovine ljudima. Trgovine životinja. Mučenja. Glad. Zatočeništvo. Svaki dan. Svake minute je u svijetu neki rat. Ali onda postane bitan onaj rat koji je na tv-u. Ne kažem ja da nije bitan, ja samo kažem da smo licemjerni. Smatram da promocija mira mora krenuti iz nas, iz naših djela, iz naših uvjerenja.

Smatram da mir moramo širiti lokalno i onda se on širi globalno. Smatram da story na Instagramu gdje pišeš da se moliš za Ukrajinu neće pomoći ljudima u Ukrajini. Pogotovo ako je story okačen i ti nastavljaš sa svojim životom kao da se ništa ne dešava. Isto tako smatram da 10 minuta na dan sjedenja u miru i slanja pozitivne, dobre i mirne energije ljudima tamo pomaže, ako je iskreno iz srca i iz duše.

Sve pomaže samo kada je naša namjera dobra. Kada namjera dolazi iz srca onda vrijedi. Sve ostalo ne vrijedi, sve ostalo je stvaranje loše karme za nas. Jer ipak Bog vidi sve.

Ok, ugasit ću se za danas.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Najteži dani mog života

Najteži dani mog života

1.dio 05.25h zvoni alarm, gasim ga, palim mobitel. Adela mi uvijek sere zašto gasim mobitel dok spavam, što ako se nešto desi a mene se ne može...

Borba dviju osoba

Borba dviju osoba

U meni se uvijek bore dvije osobe, barem su se uvijek borile dok nisam osvijestila neke stvari i prihvatila se u potpunosti. Prihvatila činjenicu da...

Duša se ne može staviti u ladicu

Duša se ne može staviti u ladicu

Ne ostave svi ljudi trag na nama. Postoje ti neki koji samo prođu kroz naš život, bilo to na pola sata ili na jedan dan a ostave takav trag da ih...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!