Ujutro sam se probudila sa nekim nemirom. Nije toliko ni nemir koliko je čudan filing koji dolazi iz trbuha. Opet imam svakakve snove. Znakovite, upečatljive, snažne i opet me kroz njih prate negativne emocije. Pitam se što mi opet to snovi govore? Znam da su neka upozorenja, znam da slijede neke promjene, možda čak i neka rušenja kako bi nešto novo se stvorilo. Da li meni ili nekome koga znam, ne znam još.

Možda netko nikada ne sanja. Možda netko sanja redovno. A možda netko poput mene zapisuje snove, analizira ih i izvlači na kraju neku poruku iz njih.

Koliko se sjećam sanjam oduvijek, otkad sam bila mala. Sjećam se da smo moja prijateljica Andrea i ja išle pješke do srednje škole i ja sam joj redovno prepričavala svoje snove, nekad smo umirale od smijeha a nekad smo se čudile jer što to ja pobogu sanjam stalno. Tada nisam znala da su snovi poveznica sa nesvjesnim dijelom uma, da su možda poruke duše i Univerzuma i da kroz njih možemo puno toga naučiti.

Kako sam krenula raditi na sebi prije tri godine intenzivno i tek sam počela meditirat, snovi su mi postali još znakovitiji, jasniji, otvoreniji meni. Ponekad se osjećam kao neka vještica kad prepričavam nekome što sve dobivam u snovima i kako ja to vidim. Nakon nekog vremena svoju zabrinutost oko snova sam podijelila sa svojom Alidom koja mi je predložila da zapisujem snove. I samo mi je rekla da ne očekujem ništa, neka se ne trudim naći odmah rješenje jer ono će se pokazat kada bude vrijeme. Rekla mi je da se ne pitam zašto to sanjam, očito su snovi kanali koji su mi se otvorili nakon meditacije i da ih gledam kao neki dar i samo se prepustim.

Nemoj mislit sada da svaki moj san nešto znači. Puno snova su samo procesuiranje tadašnjeg dana i smeće koje treba baciti u određenu kantu. Međutim takvih snova imam manje.

Uglavnom, kako sam se probudila jutros, opet sam sanjala čudan san. Brza vožnja, auto, motori, nesreća sa motorom, mirno more sa laganim valovima, obala na kojoj smo bile Adela i ja. I sjećam se čovjeka koji je nešto govorio, u pamćenju mi je samo ostalo da je rekao ”svrha života”. Zapisala sam san i odlučila pročitat svoje ostale snove jer nisam dugo.

Čitala sam što sam sanjala u zadnja četiri mjeseca. Bože, ostala sam šokirana. Što ja sve sanjam, nekad mi je baš nevjerojatno to sve. Od trećeg mjeseca do dana prije smrti svog uje sanjala sam barem deset snova koji su mi govorili da će se nešto dogoditi sa ujom. I znam koliko ovo tebi možda zvuči ludo. Misliš si, proročki snovi ne postoje. Ili možda postoje? Uvijek postoji ono nešto što je ljudskom oku nevidljivo i umu teško objašnjivo. Dobro pa ja nisam osoba koja sve mora imat objašnjeno i analizirano. Ne tražim za svaku sitnicu dokaz ni papir. Jednostavno osjećam iz dubine svog bića i znam da je tako. To je moja istina i moja povezanost sa nečim. Drugi neka rade kako žele i prema svojoj svijesti i savjesti.

Da se vratim na snove vezane za uju. Četiri mjeseca imam razne snove povezane sa njim, Mjesta povezana sa njim, ljude, okolinu, i strašno grozne emocije. Strah, panika, bespomoćnost, neizmjerna tuga, U skoro svakom snu je mjesto gdje je ujo najviše boravio (dom bake i dede) ili gorilo od požara, ili je bio rat sa puškama, ili smo mi bježali svi (cijela obitelj), Ali svaki san se odvijao skoro tamo a kada nije tamo onda je bio u njegovom stanu. U nekoliko snova sam sanjala da sam sama u njegovom stanu, njega nema, dolazim i stojim tamo pa odlazim. U drugom snu dolazim ponovo u stan i on je unutra. Pa opet u nekom drugom snu opet dolazim u njegov stan a njega opet nema. Jedan san koji mi je danas zapeo za oko a bila sam ga zaboravila je još iz trećeg mjeseca. Sanjam da smo ujo i ja u dvorištu bake i dede sa tatine strane i igramo se, skačemo po travi i slikamo se. Mislim da je bitno to što su baka i deda sa tatine strane pokojni. Opet neki znak…

I takvih je bilo minimalno desetak snova. Također, dok sam to sanjala budila bih se jako iscrpljena, van sebe, u šoku, dolazila bih u kancelariju i govorila Sabini što sanjam i rekla bih joj da mi je to sve jako čudno, nešto će se desiti, ne znam šta. I znam da sam joj rekla, možda bude nešto dedi ili baki jer deda je taman trebao ići na neku operaciju. Ni u snu nisam ni pomislila da je riječ o mom uji. Sada kad gledam širu sliku, kad sam sumirala sve snove i analizirala ih, vidim da su mi govorili da je riječ o njemu.

Sve ovo inače bih pisala u svoj dnevnik ali više ga ne pišem pošto sam odlučila da ću ovdje imati rubriku Dnevnik. Možda baš ovo tebi pomogne. A možda baš kažeš da sam totalna lujka. Sve je moguće iako to nije ni bitno. Zanima me sanjaš li ti?

Sanjaš li i ti svakakve snove za koje se pitaš koji K predstavljaju? Ili ne sanjaš uopće?

Misliš li da postoji nešto više od onog što znaš?

Ja smatram da je toliko toga oko nas što je oku nevidljivo a duši osjetljivo. Povezani smo sa svima sa nevidljivim nitima a da nismo ni svjesni toga. Povezani smo sa svakom osobom, drvetom, životinjom, cvijetom pa čak i kamenom. Nekada jače osjećamo neke ljude, neke uopće ne osjećamo. Osjećamo samo one koji i nas osjećaju, tako barem kažu… Vjerujem u to.

Na taj način mi je lako shvatljivo kako su snovi jedna velika poveznica sa nama, tj. oni su dio naše duše, poruke iz nje i poruke iz nesvjesnog dijela uma i možda samo čekaju da ih malo pročačkamo prije nego nam otvore pandorinu kutiju. Iako, takve kutije su samo za one spremne.

Tako da, uskoro kupujem Jungove knjige o snovima koje mi se prikazuju u zadnje vrijeme na tuđim instagram storyijma. Naravno da sam shvatila to kao znak. 🙂

Hvala na pažnji i čitanju, ukoliko imaš nešto zanimljivo podijeliti o snovima slobodno ostavi komentar.

Pusa.