29/04/2023

Proći će

Budim se ujutro sa mišlju kako sve prolazi. Budim se sa nekim emocijama koje preko noći moraju postati sjećanja. Budim se sa obrisom osobe pokraj mene a do nedavno je bilo tu više od obrisa. Budim se sa porukama koje se više ne šalju, koje se više ne primaju.

Budim se sa mišlju da sve prolazi.

I proći će sve.

I nove šanse koje si dala nekome. I nove prilike koje su zasjale zbog nekoga. I povjerenje koje si dala. I ljubav. I zagrljaji. I poljupci. I razumijevanje. Proći će sve. Ponekad, kao da nikad nije ni postojalo. Proći će kao što prolazi misao glavom dok se voziš u autu i sjetiš se da nisi kupila kruh. Tako prolaze i neke osobe našim životom. Kao da tu nikad nisu ni bile. Jer njihovi postupci odnesu sve što su nam unijeli u život. U tom trenutku nije bitno koliko dobrog su unijeli, bitan je zadnji postupak koji je pokopao sve ono ispred.

I onda se sjetiš, proći će sve.

I sva obećanja. I ljubav. I sve prilike za prijateljstvom. I sva nadanja. I sva žaljenja. I svaki odnos.

Prolazi.

Sve prolazi.

Tko ostaje? Što ostaje?

Je li ostajemo sami?

Je li samo sebi možemo vjerovati? Jesmo li mi ti koji uvijek dajemo više razumijevanja? Jesmo li mi ludi, čudni, naivni? Ili smo samo normalni?

Jer sve izgovorene riječi koje nisu izrasle u djela, prolaze. Nestaju. Propadaju.

I prolazi život. I prolaze dani. Prolaze svi ljudi kroz naš život, koračaju našim putem, i na kraju prođu. Idu dalje. Neki sa nama, Neki bez nas. I prolazi ljutnja. Bijes. Tuga. Gorčina. Očaj. Prolazi i ljubav, strast, suosjećanje. Prolazi sve. A mi naivni čekamo i mislimo da neke stvari ne mogu proći. Da nešto imamo kod sebe zauvijek.

Probudila sam se sa mišlju da će sve proći.

Zastrašuje me to malo.

Nekad ne želim da to sve prođe.

Nekad samo želim zadržati trenutke, stisnuti se uz njih i reći im koliko mi znače.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Ne želim ti (samo) sretnu Novu godinu

Ne želim ti (samo) sretnu Novu godinu

Cijeli dan sam danas vani, družim se sa prijateljicom, pričamo, razmišljamo. Dobivamo vijest da je opet netko u našoj blizini umro. Isto tako čula...

Božić i sve što dolazi sa njim

Božić i sve što dolazi sa njim

Subota, 10 sati ujutro, pišem ovo na brzinu, Cicko mi sjedi u krilu i želi se mazit. Trebam požurit da stignem sve stvari još spakirat i oko 12h...

Sve je u redu sa tobom

Sve je u redu sa tobom

''Pitam se što nije u redu sa mojim licem, što nije u redu sa mojim obrvama, usnama, grudima? Jesu li mi obrve pretanke? Možda da ih jače nacrtam?...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!