Ništa sam.
Ne osjećam ništa.
Ne vidim ništa.
Ne reagiram na ništa.
Praznina. Mrtvilo. Sjene. Nemam ništa. Moje tijelo je ništa. Ništa u srcu. Ništa u umu. Ovo nije mir. Nije ni nemir.
Ovo je Ništa.
Ne postojim. Ne trebam. Otupljeno postojanje. Postojanje bez svrhe. Nema svjetla na kraju tunela. Nema tunela. Stepenice su za ispod. Mostovi u glavi. Let znači slobodu.
Imam li krila? Imam li hrabrosti?
Ništa. Ljudi oko mene ne postoje. Ni rane više ne plaču. Sve je izašlo. Ostala je praznina velika kao svijet. Ova praznina se nije htjela popuniti. Htjela je usnut. Poletjet i spasit se.
Kako spasit pogled kroz koji vidiš?
Kako spasit dušu koja je odustala?
Kada je spas postao uništenje?
- posjetila sam tamno mjesto –
0 Komentara