Ne ostave svi ljudi trag na nama. Postoje ti neki koji samo prođu kroz naš život, bilo to na pola sata ili na jedan dan a ostave takav trag da ih zapamtimo i osjetimo. Taj trenutak ostavljanja traga se ne može ni opisati. Barem ja to ne mogu opisati. Sve to gledam sa nekim dubljim smislom, sve to vidim kao nešto posebno poslano u tom trenu u moj život da me dodatno nadahne i prosvijetli. Danas mi je bio jedan od takvih dana. Danas je na meni ostavio trag, ne jedan čovjek nego nekoliko njih. Danas mi je bio predivan dan, pun sadašnjih trenutaka koji su ostali u mojoj memoriji i otisnuti u mojoj auri. Danas sam bila na sprovodu.

Sigurno si mislite kako na sprovodu mogu naći toliko trenutaka koji su lijepi a na sprovodu sam. To sam ja. U besmislu nalazim smisao. U tuzi nalazim ljubav. U suzama nalazim ljepotu. U ljudima vidim dušu. Bila sam na sprovodu jednoj osobi koju sam upoznala nedavno i sa kojom sam samo dva puta dijelila stol. Ta osoba je vrlo bliska mojoj sestri i moja druga sestra i ja smo išle na sprovod kako bi joj dale podršku. Nisam inače osoba od crkve, ne vjerujem u crkvu kao instituciju, nisam fan svećenika jer sve koje ja znam su bili više u politici nego u Božjoj ljubavi, samo jedan svećenik je na meni ostavio trag ali ovo nije priča o njemu. Do danas. Danas sam na daljinu upoznala svećenika koji me zadivio svojom propovijedi, u kojega sam gledala jasno bez treptanja, oko kojeg sam vidjela svjetlost, u kojem sam vidjela Dušu kako se obraća ljudima. Nikad ljepšu propovijed nisam čula ni osjetila. Toliko me zadivio da sam ga zaustavila nakon sprovoda i rekla mu da je imao divnu propovijed. U jednom trenutku iznad grobnog mjesta je rekao:

”Duša se ne može staviti u ladicu, duša se ne može staviti u grobno mjesto. A mi ljudi bi sve stavljali u ladice. Za nas ljude smrt je gubitak, za dušu smrt je dobitak.”

Osjetila sam to. Ušlo je u srž moga bića, ušlo mi je u kosti. Zbog takvih svećenika bi i ja krenula u crkvu. To je prva osoba koja je ostavila trag na meni danas.

Druge osobe koje su ostavile trag na meni su obitelj preminule osobe. Rijetko kad upoznaš nekoga tko zrači čistom dobrotom i neiskvarenošću. Tko te voli od trenutka kada te vidi. Tko te prihvati od trenutka kada te vidi. Tko osjeća i kaže što osjeća. Tko plače dok govori što osjeća. Tko grli i osjetiš da je iskreno. Tko te zove na kavu jer te stvarno želi vidjeti. Koga vidiš prvi puta i od tog prvog puta osjećaš da pripadaš. Malo je takvih ljudi. Ali takve ljude sam ja upoznala danas. Hvala im na tome.

–Dragi Florio, zahvaljujem Matei što nas je upoznala. Dok sam sjedila sa tobom nisam znala da sjedim sa tako velikim čovjekom. Nisam znala koji doprinos si dao svijetu i koliki trag si ostavio na ljudima. Nisam znala jer nisam vidjela od tvoje skromnosti. Na sprovodu nam je prišla jedna ženska i rekla da je radila sa tobom 20 godina i da si najbolja osoba koju je upoznala u životu. Nisam znala da si pravi delfin. Nisam znala koliko dobrote si nosio u sebi. Danas sam sve to vidjela. Danas sam sve to osjetila. Danas sam imala najspokojniji i najljepši sprovod do sada. Adela i ja ćemo te uvijek pamtiti po mahanju sa prozora. Gledaš u nas i mašeš nam toliko srdačno, kao da odlazimo na dalek put, kao da nam daješ dio srca, sa toliko veselja na tvom licu i iskrenom osmijehu. Hvala ti Florio, možda se sretnemo u nekom drugom životu.–