Subota, 10 sati ujutro, pišem ovo na brzinu, Cicko mi sjedi u krilu i želi se mazit. Trebam požurit da stignem sve stvari još spakirat i oko 12h krećem sa sestrama za Sisak. Poklone sam jučer omotala, jednu knjigu sam jučer pripremila za slanje iz Siska, putuje za Zadar. Čini mi se da sam sve napravila. Jučer je bio zadnji dan na poslu i sada dva tjedna godišnji. Zahvaljujem se Bogu, iako mi realno treba dva mjeseca da se odmorim od svega što me snašlo ove godine, od svega što mi je na leđima, od svega što osjećam, od ljudi, od stresa, od napornog posla, od kolega, jednostavno od svega. Najradije bih htjela da mogu iznajmit neku kućicu u planini i izolirat se na mjesec dana.

A vidim da nisam jedina. Vidim da ljudi općenito nisu dobro, vidim da vlada kolektivni umor. I da ne ulazim sada u dubinu toga jer nemam vremena, želim samo ovdje ostaviti par rečenica.

Prvo, dragi moji čitatelji, sve više vas je na ovom blogu i hvala vam na tome. Neki od vas su i kupili moju knjigu, neizmjerno vam hvala na tome. Ja sam odlučila sama ići u taj proces, otvorila sam obrt i sama sam svoj nakladnik. Što to znači? Da sam sve sama financirala, i svaki korak pratim i prolazi kroz moje ruke. Imam i distributere, ali najveći dio knjiga je prodan preko mene, ulažem jako puno vremena na promociju, na pisanje, na objave. Kako bi se reklo – radim ko konj. Ali to i želim, to me ispunjava i usrećuje. Tako da, velika vam hvala, do neba i nazad, na podršci koju mi dajete.

Drugo, želim vam od srca ispunjen i miran Božić. Ne znam hoće li vam biti sretan. Nekima neće. Neki su neki dan pokopali tatu koji je iznenada umro. Neki su saznali da su bolesni. Neki su saznali da je prijateljstvo lažno. Neki su saznali da se digla stanarina. I ja većinom pišem o toj drugoj strani jer sam i sama često bila na drugoj strani, i znam kako je to. Osjećam tuđu bol i nemoć. A nekima je sve super, sve im je krenulo u životu. I to je predivno. To je odličan razlog za slavlje. I sve je to u redu, i jedna i druga strana. Imajte samo razumijevanja i ljubavi za one kojima je trenutno teže nego vama. Budimo ljudi.

Treće, nemojte se uvući u ovu zamku blagdanske euforije. Ovo bi po nekim mjerilima trebalo biti najljepše doba godine, a istina je da je najstresnije. Sve se nešto mora. Mora se puno hrane, puno kolača, puno kiča. Sve je kao super, a mi sve umorniji. Slobodno predahnite. Ne trebate pratiti trendove. Bitnije je da osjećate mir iznutra nego da uđete u bespotrebni konzumerizam i natjecanje tko je bolje okitio kuću.

I zadnje, budite si dobri.

Budite dobri prema sebi.

Ljubav prema sebi često znači rez ljudi oko sebe.

Često znači promjena posla.

Često znači odlazak na terapiju.

Često znači šetanje uz more.

Često znači prekid toksične veze.

Radite na tome da shvatite koliko vrijedite.

To je tako bitno.

Svaki dan sam okružena ljudima koji ne znaju svoju vrijednost.

Pa trpe svašta u ime ljubavi, u ime ”inače je dobar”.

Onaj koji je dobar je dobar prema svima, onaj koji je dobar prema odabranima je manipulator.

Ovdje mislim na neku normalnost u odnosima, naravno da nećete biti dobri prema nekome ako vas je udario.

Ljubav prema sebi se ne rađa samo jedno jutro kad se probudite.

Ljubav prema sebi se stvara godinama.

Na tome se radi, svaki dan.

Odlučuje se za to i radi se na novim navikama svaki dan.

To je proces.

Pogledajte se danas u ogledalo i vidite kako izgledate.

Umorno, iscrpljeno, potrošeno? Ili sjajite, koža vam blista, oči vam se smiju?

Ako je prvo, i ako je to svakidašnji prizor, hitno je vrijeme za promjene.

Sve najbolje još jednom, hvala vam još jednom i odmorite za naredne blagdane!

Vaša Stela.