23/12/2023

Božić i sve što dolazi sa njim

Subota, 10 sati ujutro, pišem ovo na brzinu, Cicko mi sjedi u krilu i želi se mazit. Trebam požurit da stignem sve stvari još spakirat i oko 12h krećem sa sestrama za Sisak. Poklone sam jučer omotala, jednu knjigu sam jučer pripremila za slanje iz Siska, putuje za Zadar. Čini mi se da sam sve napravila. Jučer je bio zadnji dan na poslu i sada dva tjedna godišnji. Zahvaljujem se Bogu, iako mi realno treba dva mjeseca da se odmorim od svega što me snašlo ove godine, od svega što mi je na leđima, od svega što osjećam, od ljudi, od stresa, od napornog posla, od kolega, jednostavno od svega. Najradije bih htjela da mogu iznajmit neku kućicu u planini i izolirat se na mjesec dana.

A vidim da nisam jedina. Vidim da ljudi općenito nisu dobro, vidim da vlada kolektivni umor. I da ne ulazim sada u dubinu toga jer nemam vremena, želim samo ovdje ostaviti par rečenica.

Prvo, dragi moji čitatelji, sve više vas je na ovom blogu i hvala vam na tome. Neki od vas su i kupili moju knjigu, neizmjerno vam hvala na tome. Ja sam odlučila sama ići u taj proces, otvorila sam obrt i sama sam svoj nakladnik. Što to znači? Da sam sve sama financirala, i svaki korak pratim i prolazi kroz moje ruke. Imam i distributere, ali najveći dio knjiga je prodan preko mene, ulažem jako puno vremena na promociju, na pisanje, na objave. Kako bi se reklo – radim ko konj. Ali to i želim, to me ispunjava i usrećuje. Tako da, velika vam hvala, do neba i nazad, na podršci koju mi dajete.

Drugo, želim vam od srca ispunjen i miran Božić. Ne znam hoće li vam biti sretan. Nekima neće. Neki su neki dan pokopali tatu koji je iznenada umro. Neki su saznali da su bolesni. Neki su saznali da je prijateljstvo lažno. Neki su saznali da se digla stanarina. I ja većinom pišem o toj drugoj strani jer sam i sama često bila na drugoj strani, i znam kako je to. Osjećam tuđu bol i nemoć. A nekima je sve super, sve im je krenulo u životu. I to je predivno. To je odličan razlog za slavlje. I sve je to u redu, i jedna i druga strana. Imajte samo razumijevanja i ljubavi za one kojima je trenutno teže nego vama. Budimo ljudi.

Treće, nemojte se uvući u ovu zamku blagdanske euforije. Ovo bi po nekim mjerilima trebalo biti najljepše doba godine, a istina je da je najstresnije. Sve se nešto mora. Mora se puno hrane, puno kolača, puno kiča. Sve je kao super, a mi sve umorniji. Slobodno predahnite. Ne trebate pratiti trendove. Bitnije je da osjećate mir iznutra nego da uđete u bespotrebni konzumerizam i natjecanje tko je bolje okitio kuću.

I zadnje, budite si dobri.

Budite dobri prema sebi.

Ljubav prema sebi često znači rez ljudi oko sebe.

Često znači promjena posla.

Često znači odlazak na terapiju.

Često znači šetanje uz more.

Često znači prekid toksične veze.

Radite na tome da shvatite koliko vrijedite.

To je tako bitno.

Svaki dan sam okružena ljudima koji ne znaju svoju vrijednost.

Pa trpe svašta u ime ljubavi, u ime ”inače je dobar”.

Onaj koji je dobar je dobar prema svima, onaj koji je dobar prema odabranima je manipulator.

Ovdje mislim na neku normalnost u odnosima, naravno da nećete biti dobri prema nekome ako vas je udario.

Ljubav prema sebi se ne rađa samo jedno jutro kad se probudite.

Ljubav prema sebi se stvara godinama.

Na tome se radi, svaki dan.

Odlučuje se za to i radi se na novim navikama svaki dan.

To je proces.

Pogledajte se danas u ogledalo i vidite kako izgledate.

Umorno, iscrpljeno, potrošeno? Ili sjajite, koža vam blista, oči vam se smiju?

Ako je prvo, i ako je to svakidašnji prizor, hitno je vrijeme za promjene.

Sve najbolje još jednom, hvala vam još jednom i odmorite za naredne blagdane!

Vaša Stela.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Ne želim ti (samo) sretnu Novu godinu

Ne želim ti (samo) sretnu Novu godinu

Cijeli dan sam danas vani, družim se sa prijateljicom, pričamo, razmišljamo. Dobivamo vijest da je opet netko u našoj blizini umro. Isto tako čula...

Sve je u redu sa tobom

Sve je u redu sa tobom

''Pitam se što nije u redu sa mojim licem, što nije u redu sa mojim obrvama, usnama, grudima? Jesu li mi obrve pretanke? Možda da ih jače nacrtam?...

Nikom nije stalo?

Nikom nije stalo?

Jučer sam čula više puta rečenicu: ''Nikom nije stalo.'' Ljudi prolaze svašta, bore sa sa svojim mislima svaki dan, sa svojim strahovima, tugom,...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!