Tko kaže da moramo biti skroz u svjetlu? Što ako nam naša Tama paše, onaj mali dio mraka kojeg čuvamo za sebe i želimo ga zadržati. Naša Tama nam daje posebnu mističnost. Neobjašnjivost.
Ne želim sve riješiti. Bar ne sada. Neka bude malo i mraka. Neka ga bude puno. Neka me obuzme strahom i uspava.
Umorim se od stalnog letenja. Korijenje u zemlji me vuče dolje još uvijek. Da vidim što se tamo skriva. Koliko demona je još ostalo. Koji su se pretvorili u anđele a koji nikad neće.
Stalna smijanja nisu iskrena, umorna duša je nekad najiskrenija stvar na svijetu. Naša istina je naša Tama.
0 Komentara