Uzmi si svoju ljutnju, meni ne treba.
Uzmi si svoj bijes, moj je izliječen.
Uzmi si svoje nezadovoljstvo, ja sam zadovoljna.
Uzmi si svoju patnju, ja imam svoju tugu.
Uzmi si svoj štit, ja sam spustila oklop.
Uzmi si svoj mač, moje ruke su čiste.
Uzmi si svoj teret, ja imam svoj.
Uzmi si svoj nemir, ja želim harmoniju.
Jer život je uzimanje i davanje. Konstantna razmjena energije. Razmjena emocija, zagrljaja, pokreta, tuge, ljubavi, ostavljanja, smijeha. Dajem ti što ti želim dati. Nekad ti dajem jer ne znam za bolje. Nekad ti dajem jer se bojim što će biti kada ne dam ono što ti treba. Treba li ti ili su to programi? Čiji programi, moji ili tvoji? Što nam ustvari treba? Do kada pristajemo na lakše i sigurno?
Kada prestajemo uzimati i počinjemo davati?
Tko sve pati u procesu uzimanja?
Štitimo li sebe ili druge, ili samo svoj ego?
0 Komentara