S vremena na vrijeme moraš vidjeti kome nije mjesto u tvom vlaku
kome je istekla karta
tko je ušao bez karte
tko sjedi do prozora zbog pogleda a tebi pogled ne daje
na tvom putu za beskonačnost
smeću nema mjesta u vagonu
Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!
Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.
Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.
I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.
Neka bude kako treba biti.
dala bih sve poklone ovog svijeta sve božićne večere i okupljanja sve lampice i svjetla grada dala bih svo kićenje borova i božićne pjesme sve...
pišem da bih pomogla sebi, tebi i svijetu pišem da bih živjela u nekom svijetu gdje je sve jednostavno pišem kako bih prenijela da ljubav ne stanuje...
digni glavu polako diši velike korake radi preskači te lokve pripremi se za put za koji te nitko pripremao nije trči mala trči pazi, ispao ti je...
Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.
0 Komentara