02/08/2023

Trči mala trči

digni glavu

polako diši

velike korake radi

preskači te lokve

pripremi se za put

za koji te nitko

pripremao nije

trči mala trči

pazi, ispao ti je prijatelj

pazi, klopka je na sredini ceste

putem ti je ispao partner

izgubila si člana obitelji

u ruksak spakuj emocije

pij dovoljno vode

suze će otići u nebo

trči mala trči

nema stajanja na pola puta

nema odmora

nema disanja

zar ne znaš

da sve moraš sama

zar ne znaš

da je nekima bolje

kad ti je gore

trči mala trči

pazi, prijateljici je nož iz torbe ispao

šef te se želi riješiti

budi brža od tuge

i laganija od ljubavi

pazi

savjeti čekaju na svakom uglu

sve je ubrzano

nemaš vremena za razmišljanje

trči mala trči

nemoj gledat iza sebe

sve bivše ostaje iza ramena

ne daju ti ni da daš priliku

samo trči i hvataj

tu sreću

trči mala trči

i tvoj put se nastavlja

hladno je, znam

nema nikoga, znam

ali trči mala trči

ta s t a z a je samo t v o j a

****Žele od tebe da trčiš, da ne staješ i ne dišeš. Žele da ne osjećaš ili da osjećaš što i oni. Žele da ideš njihovim putem, da isto misliš, voliš i patiš. Da ti treba koliko i njima. Da spakiraš u kofer i baciš na dno oceana sve ono što je drugačije, autentično i tvoje. Ali ti mala, trčati nemoj, ili trči ako želiš. Ti idi svojim tempom, svojim tijelom, dušom i dubinom, svojom krvlju voli i propadaj. Uništi se u Postojanju. Samo nemoj nikada trčati ako ne osjećaš noge, i zemlju ispod stopala.****

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Jasno mi je sad

Jasno mi je sad

čula sam svoje srce nije moglo doći do riječi od kucanja čula sam svoj um nije mogao doći do riječi od promišljanja zatvorila sam oči isključila sam...

Kreni sa srcem

Kreni sa srcem

''ja ne živim da bih pisala ja pišem da bih živjela'' novi dan novo jutro a mi živi nova prilika da nešto promijenimo da nešto prihvatimo da se u...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!