U tišini pronalazim sve ono što se bojim izgovoriti na glas, pitati na glas. Sve ono što ne mogu pogledati u oči, tišina mi pokazuje. U tišini shvaćam da je u redu to što jesam, što nekad ne znam gdje sam i gdje idem. U tišini ne postoji vrijeme koje je ograničeno satom na zidu ili danima u tjednu.

Tišina je tu za mene uvijek da mi bude utjeha kada nigdje drugdje utjehu ne pronalazim. Sav strah, sva bol i sva tuga nestaju kada se stopim sa tišinom, jer tišina je esencija moga bića. Spremna da mi pomogne uvijek kada se izgubim na putu ili krivo protumačim znak od Boga.

Svi pokreti tijela i sva lakoća kretanja u tišini postaju jedina istina. Istina bez srama i bez osude iz okoline, rušeći svaki zid koji sam izgradila da se ne vidi autentičnost. U tišini spavaju sve moje ličnosti koje me vole a i mrze jer ih ne puštam van. Tišina mi dopušta da budem ranjiva, tamna i odvratna, zločesta i arogantna. Tišina to njeguje i govori mi da je u redu, jer i tama želi živjeti. A ne postoji svjetlo bez tame.

Tišina me poziva da se probudim i pokažem sve što jesam, sve što želim, sve o čemu sanjam. Tišina kao nitko dođe mi iznenada, zatvori me u oblake, obasja me svojim svjetlom, pročisti mi dušu, vrati mi vjeru u ljubav i pošalje me da nastavim svijetliti.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

stela cavrić autorica

Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Smrt

Smrt

Smrt je blizu. Vreba iza ugla. Može se pojaviti svaki tren. Može te pozvati i reći da je vrijeme. Kada dođe po tebe što ćeš prvo pomisliti? Da nije...

Novac

Novac

Gdje leži naša sreća? Naša moć i naš ponos? Što nas ispunjava iznutra? Zbog čega drhtimo? Čime se kupujemo? Čime se prodajemo? Kome? Prodajemo li...

Tata, opraštam ti

Tata, opraštam ti

Bili su sve ono što ti nisi. Sve ono što si trebao a nisi bio. Sve ono što si morao napraviti a nisi napravio. Sve ono što si trebao pružiti a nisi...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!