U tišini pronalazim sve ono što se bojim izgovoriti na glas, pitati na glas. Sve ono što ne mogu pogledati u oči, tišina mi pokazuje. U tišini shvaćam da je u redu to što jesam, što nekad ne znam gdje sam i gdje idem. U tišini ne postoji vrijeme koje je ograničeno satom na zidu ili danima u tjednu.

Tišina je tu za mene uvijek da mi bude utjeha kada nigdje drugdje utjehu ne pronalazim. Sav strah, sva bol i sva tuga nestaju kada se stopim sa tišinom, jer tišina je esencija moga bića. Spremna da mi pomogne uvijek kada se izgubim na putu ili krivo protumačim znak od Boga.

Svi pokreti tijela i sva lakoća kretanja u tišini postaju jedina istina. Istina bez srama i bez osude iz okoline, rušeći svaki zid koji sam izgradila da se ne vidi autentičnost. U tišini spavaju sve moje ličnosti koje me vole a i mrze jer ih ne puštam van. Tišina mi dopušta da budem ranjiva, tamna i odvratna, zločesta i arogantna. Tišina to njeguje i govori mi da je u redu, jer i tama želi živjeti. A ne postoji svjetlo bez tame.

Tišina me poziva da se probudim i pokažem sve što jesam, sve što želim, sve o čemu sanjam. Tišina kao nitko dođe mi iznenada, zatvori me u oblake, obasja me svojim svjetlom, pročisti mi dušu, vrati mi vjeru u ljubav i pošalje me da nastavim svijetliti.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica

Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tihi dom

Tihi dom

Ulazim u tvoj Tihi dom, brišem cipele na ulazu i otvaram srce. Pitam te kako si, fali li ti nešto, možda ti falim ja ili netko drugi. Vadim dušu van...

Uz tebe sam

Uz tebe sam

ne želim ti reći da će život proći i da je tako trebalo biti dajem ti siguran prostor da se i ti raspadneš ako treba, padni i ostani na podu ne...

Što nakon ljubavi?

Što nakon ljubavi?

nakon ljubavi ostaje poštovanje ako nema poštovanja znači da ljubavi nikad nije ni bilo *gledam kako se biraju ljudi pa provode skupa minute, dane i...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!