Hodala sam tamnim hodnicima pakla

gdje cvjetaju ruže i trnje govori istinu

hodala sam, misleći da je kasno

misleći da sam zalutala

misleći da sam na lošem mjestu

Koliko dugo izgubljeni moramo biti da bi pomislili da je put loš

da je tama zlo

Hodala sam tamnim hodnicima pakla

zatvorenih očiju

bojeći se pogledati istini u oči

bojeći se suočiti sa ružnoćom i raspadanjem kostiju

Hodala sam godinama odvojena od sebe

odvojena od svoje tame

kao da je to nešto od čega se odvojiti možeš

kao da je to nešto što nije tvoje

kao da to smeta i žulja

da sam prije znala, otvorila bih oči

pogledala bih istinu

oprostila bih vragu

vidjela bih da tami samo treba zagrljaj

vidjela bih da tama skriva moj dar

vidjela bih da je uništenje

moje Spasenje