25/08/2021

Taj dan

Valjda je došao i taj dan kada mi je najvažnije da imam svoj mir

Valjda je došao i taj dan kada me samo pogled na mamu čini sretnom

Taj dan kada se više i ne sjećam svih ružnih riječi, svih trauma

Valjda je došao i taj dan kada se ne sjećam zašto mi se netko nije svidio

Zašto nekom nisam dala priliku

Valjda je došao i taj dan kada samo želim sjedit sa sestrama i promatrat njihovu kosu na vjetru

Valjda je došao i taj dan kada razumijem zašto smo takvi kakvi jesmo, zašto su nam roditelji takvi kakvi jesu

Zašto nisu mogli bolje. Jer nisu znali za bolje.

Valjda je došao i taj dan kada više ne analiziram nego samo zagrlim

Taj dan kada prihvaćam sebe i pitam se zašto se nisam prije upoznala

Jer sad vidim da sam sama sebi odlično društvo

I za sebe želim najbolje društvo

Valjda je došao i taj dan kada ne želim slušat o drugim ljudima i njihovim životima

Taj dan kada ne želim spuštat svoju energiju

Valjda je došao i taj dan kada je sloboda da kažem nekome ”volim te”, bez očekivanja da me voli natrag

Valjda je to ta zrela ljubav o kojoj čitamo

Valjda je došao i taj dan kada od djeteta učim što je ljubav i prisutnost

Iz dana u dan zahvaljujem se što je taj dan došao sada a ne za trideset godina. Pisat ću, dijelit ću, širit ću, dok svi ne shvate da je najbolji dan za to dan u kojem si sada.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Crvena

Crvena

pojačala sam crvenu da se vidi strast da se vidi krv da se vidi smrt da se vidi život pojačala sam crvenu da me odvede u nepoznato nepoznatim...

A gdje ćeš ti?

A gdje ćeš ti?

i kad svi odu kući kad zadnji svirač odsvira svoje note kad konobar pokupi zadnju čašu kad svaki prijatelj ode svojoj ženi kad se upale svjetla i...

Crna

Crna

većinom gledam u bojama ali kad gledam u crnom tada moja najveća umjetnost izlazi van

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!