Imam nepresušan izvor riječi, izvor misli, izvor snova. Koji se ne može zaustaviti i nikada neće. Može se uspavati i umoriti, ali Izvor zna čiji je. Zna čija duša stihove čuje. Izvor i Duša nekada davno su se dogovorili. Zajedno stvorili. Poeziju tako laganu a tako strastvenu. Tako snažnu a tako nježnu. Koju samo pojedini mogu čuti. I dok spavaju čuju šapate, vraćaju se, ne znaju zbog čega.

Neke stvari se ne mogu objasniti riječima. Neke riječi samo duša razumije. Kreacija koja izlazi tu je da me probudi. Nježnim dodirima mi pokazuje da i tuđa srca imaju izvore. Kroz snove mi stižu poruke da svatko traži svoju poeziju.

Trenutak pronalaska je svjetlo koje izlazi iz očiju. Drugačije svijetli kada je svrha otkrivena.