09/05/2022

Svjesnost o sebi

$

Ljudi žude za tuđim dodirom skroz nesvjesni da su u dubini željni samo svog dodira. Ukoliko je naša dubina prazna mislimo da će nas tuđa prisutnost ili dodir ispuniti. Ovisno o tome kojim jezikom ljubavi pričamo. Surova istina je ta da ne postoji osoba koja će nas ispuniti dok mi sami sebe ne zavolimo i ispunimo sve praznine koje su godinama bile prazne.

U potrazi za ljubavi i ”savršenom” osobom ljudi su spremni probati sve, i isto tako na jedan ”nedostatak” druge osobe pobjeći. Opet nesvjesni da u većini slučajeva u stvari bježe od sebe. Konstantno traženje prisutnosti druge osobe može biti pokazatelj osjećaja manjka vrijednosti kod nas ili lažno potvrđivanje naše vrijednosti kada drugu osobu osvojimo. Ili oboje.

Opet nesvjesni da cijeli taj proces orkestrira naš ego koji zadovoljava neku svoju potrebu. Kada se odvojimo od ega i shvatimo da mi nismo naš ego niti naše emocije, onda prelazimo na višu razinu svjesnosti i svijet gledamo novim očima.

Više ne postoje dodiri koji nas mogu zadovoljiti ukoliko to nisu dodiri koji osim našeg tijela diraju i našu dušu. Pažnja koju smo tražili vani više ne postoji jer shvaćamo da potraga može prestati.

Jer smo našli ono što smo tražili godinama. Našli smo svjesnost o sebi. Vidjeli smo sebe i dodirnuli smo svoje biće. Zato shvaćamo da tuđe praznine više ne mogu ispuniti našu dubinu.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica

Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Zaspala sam budna

Zaspala sam budna

I ove noći zaspala sam budna. Oči me nisu slušale. Gledale su previše, a bilo je nevidljivo. Nisu vidjele što dolazi, iako su bile otvorene. Zaspala...

Srest ćemo se opet

Srest ćemo se opet

Znam da će opet doći vrijeme kad ćemo se sresti. Negdje slučajno, daleko od planiranja onog što je nekad bilo u našim glavama. Znam da kad te...

Svatko je na svom putu

Svatko je na svom putu

Svi smo mi na nekom putu. Samo pratimo različite znakove, smjerove i semafore. Nekad putujemo sami, nekad u društvu, nekad sa srećom, nekad sa...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!