Ljudi žude za tuđim dodirom skroz nesvjesni da su u dubini željni samo svog dodira. Ukoliko je naša dubina prazna mislimo da će nas tuđa prisutnost ili dodir ispuniti. Ovisno o tome kojim jezikom ljubavi pričamo. Surova istina je ta da ne postoji osoba koja će nas ispuniti dok mi sami sebe ne zavolimo i ispunimo sve praznine koje su godinama bile prazne.

U potrazi za ljubavi i ”savršenom” osobom ljudi su spremni probati sve, i isto tako na jedan ”nedostatak” druge osobe pobjeći. Opet nesvjesni da u većini slučajeva u stvari bježe od sebe. Konstantno traženje prisutnosti druge osobe može biti pokazatelj osjećaja manjka vrijednosti kod nas ili lažno potvrđivanje naše vrijednosti kada drugu osobu osvojimo. Ili oboje.

Opet nesvjesni da cijeli taj proces orkestrira naš ego koji zadovoljava neku svoju potrebu. Kada se odvojimo od ega i shvatimo da mi nismo naš ego niti naše emocije, onda prelazimo na višu razinu svjesnosti i svijet gledamo novim očima.

Više ne postoje dodiri koji nas mogu zadovoljiti ukoliko to nisu dodiri koji osim našeg tijela diraju i našu dušu. Pažnja koju smo tražili vani više ne postoji jer shvaćamo da potraga može prestati.

Jer smo našli ono što smo tražili godinama. Našli smo svjesnost o sebi. Vidjeli smo sebe i dodirnuli smo svoje biće. Zato shvaćamo da tuđe praznine više ne mogu ispuniti našu dubinu.