Znam da će opet doći vrijeme kad ćemo se sresti. Negdje slučajno, daleko od planiranja onog što je nekad bilo u našim glavama. Znam da kad te zaboravim i ugasim svaku nadu koju gajim o susretu i tvom pogledu, da ću te tada sresti.

I bit će iznenada. I bit će iskreno. I bit će suosjećajno. U tom susretu zaboravit ćemo sve. I ljutnju. I inat. I zaboravit ćemo zašto smo prestali pričati. Zašto smo se prestali viđati. Zaboravit ćemo zašto smo dopustili da postanemo stranci.

I srest ćemo se opet, kad zaborav dođe po svoje. I oprostit ćemo si, kao i svaki put kad bi se sreli i samo nastavili kao da se nikad nismo rastali. I zagrlit ćemo se, kao dvoje ljudi koji su nekad davno osjetili dušu jedan drugome.

I nastavit ćemo dalje, znajući da smo jedan drugome još jedna osoba u životu koja je tu, i kad nije tu.