Nakon svake smrti koja me dotakne ili okrzne, promijene mi se prioriteti u životu. Nešto što je bilo bitno, postaje skroz nebitno. I koliko god bila tužna, a znala sam biti i previše, bespomoćna u svojoj tuzi za voljenim osobama, u meni se rodila tolika ljubav, tolika zahvalnost, toliko toga… ne mogu opisati riječima.

I samo ti želim dobro.

Želim da uspiješ, želim ti neizmjernu sreću, želim ti što si želiš.

Da si dobro, da voliš, da se ne bojiš.

Samo budi dobro.

Ništa ne zamjeram, sve opraštam.

Sve je dobro.

Kad te smrt okrzne shvatiš da ništa nije bitno osim tih trenutaka ljubavi.

Shvatiš da ne možeš živjeti i obrani ega, shvatiš da zamjeranju je mjesto ispod zemlje, shvatiš da je samo bitno da si u miru. Shvatiš da je inat najveća glupost, shvatiš da smo svi mi ranjena djeca, i zbog toga sve opraštaš.

Dok si živ, sve je dobro.