U ruševinama mog života je toliko života. Svaka ruševina priča svoju priču. Svaka priča ima svoj otkucaj srca. Svaka ruševina se ponovno uzdigla. Čak i ona spaljena do temelja. Nešto predivno nalazi se u pepelu. Sav taj život smrvljen, kao da ne postoji, nevidljiv očima koje traže.
U ostavljenom rastu novi životi. Dok nitko ne gleda jer misle da iza sebe ostavljaju Ništa. Vjetar zna u kojem smjeru treba puhati . Vjetar zna da iz dna rađaju se najšareniji životi.
U ruševinama mog života je toliko priča. Svaka priča ima svoj naslov. Svaka priča ima svoju emociju. Svaka priča ima svoj kraj. U ruševinama mog života raste pepeo i cvjetaju ruže. Oblaci se smiju a smrt se rađa. U mojim ruševinama ljubav caruje. Ljubav koja gazi. Ljubav koja oslobađa. U ruševinama mog života zidaju se cigle, nježne i mekane, ali teško rušene. U mojim pričama ruševine su na tronu. U mojim pričama one su heroji.
0 Komentara