Zbogom bako.

Zbogom bakice.

Zbogom tvojim pitanjima što ćeš mi kuhat za Božić.

Zbogom tvojim ”ššš”, da ne čuje deda”, ”da ne čuje ujo”.

Ujo ionako ne čuje. Otišao je prije tebe.

Zbogom ujo još jednom.

Zbogom moja omiljena osobo.

Zbogom i u ovoj godini.

Zbogom svemu što jesi.

Ne znam koliko godina će proći dok ne prebolim tvoju smrt.

Ali zbogom.

Zbogom tradiciji kod bake i dede koja se urušila preko noći.

Zbogom kupovnim kolačima kod bake, zbogom bakinoj kavi, zbogom bakinom mjestu na placu.

Zbogom mirisu bakine kuće.

Zbogom baki koja u donjem vešu trči u wc dok mi gledamo TV sa dedom.

Zbogom obitelji.

Zbogom uspomenama ”u brdu”.

Nestale ste preko noći.

Urušile ste se.

Kako tako iznenada?

Zbogom tugo iz ove godine.

Iz 2022. prenijela si se u 2023.

Nema veze, kažu da se smrt voljene osobe najteže prebolijeva.

Zbogom prijateljice koja nikad ne zoveš.

Zbogom prijateljice koja si u toksičnom odnosu.

Zbogom pričama koje me umaraju.

Zbogom ljudima na koje sam trošila riječi, energiju i vrijeme.

Na neke od vas sam potrošila godine.

Dala sebe, a dobila zid.

Zbogom toplo hladnim odnosima.

Zbogom ljubavi koja me ne želiš.

Zbogom suzama koje su ostale u autu, u krevetu, u kancelariji, u sobi.

Bilo vas je opet ove godine i previše.

Zbogom očekivanjima kojih više nemam.

Zbogom strpljenju koje se istrošilo.

Zbogom ljubaznosti koju više nemam za ružne ljude.

Radim reviziju 2023.godine i opraštam se sa svime sa čime se trebam oprostiti.

Zbogom pitanjima jesam li dovoljna.

Zbogom sumnji u mene i moje sposobnosti.

Zbogom.

Ne vidimo se u 2024.

(kasnim jedno više od pola godine sa ovim tekstom 😉 )