06/09/2022

Priroda i čovjek

$

Povezanost čovjeka i prirode.

Jedino mjesto u kojem moj ego skroz nestaje je priroda. Ne čujem ga. Nema što reći. Prestaje. Nema što analizirati u prirodi, nema se čega bojati. U prirodi ne postoji jučer i sutra. U prirodi je posebna magija koja te drži u sadašnjem trenutku. U prirodi drveće priča sa tobom. Zemlja ti se obraća. Životinje te promatraju i osjećaju tvoju vibraciju.

U prirodi svi moji problemi nestaju. U prirodi shvaćam da problema niti nemam. Shvaćam da sam povezana sa svime što jest, sa svakim listom, sa svakom granom. Sa svakom životinjom koja živi i umire tamo. Svi smo mi jedno. Svaka žila na listu je jednaka žili u mome tijelu. Sunce je dio mene i želi da mu pokažem kožu. Vjetar mi briše brige i donosi miris cvijeća. U moru se osjećam kao doma. U moru sam sirena iz prošlih života. Svaki kamen je dio mene. Svaka plaža je moj dom. Šuma osjeća moju namjeru.

Priroda iscjeljuje. Posjeduje određenu mirnoću i prenosi ju na nas. Želi da se prepustimo. Želi da uživamo u njoj. Priroda nam daje rješenja. Odgovore na pitanja. Priroda nas voli i želi da shvatimo da smo dio nje, da smo povezani na neobjašnjiv način.

Prirodu osjećamo.

Priroda ne traži da pričamo.

Priroda želi da samo Budemo.

Zato, pokaži poštovanje kada ulaziš u tako moćan prostor. Sjeti se, priroda može bez nas ali mi ne možemo bez prirode.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tadašnje morske misli

Tadašnje morske misli

što je za mene neka mi dođe što nije neka me prođe ... kako se ponašaš takve odnose i stvaraš ... radije ću bez tebe nego bez sebe ... jesi li ti...

Neka hvala, ja ću po svom

Neka hvala, ja ću po svom

kad vidim da vam je cilj što više odnosa a ne što kvalitetniji odnos -neka hvala, ja ću po svom kad vidim da vam je bitnije što o vama misli društvo...

Jesi li si ikad rekla?

Jesi li si ikad rekla?

koja je privilegija biti ja koja je privilegija biti u mome društvu koliko ja vrijedim koliko ja suosjećam koliko ja imam razumijevanja znaj ovo...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!