Ako sudiš, sudit će ti se.

Ako gasiš nečiju vatru, izgorit ćeš.

Budi svoja. Budi autentična. Ali ne tako, jer kada si previše svoja onda si prijetnja ovima što su se godinama izgrađivali da bi se uklopili. Ne smiješ biti neposlušna. Moraš se uklopiti. Moraš biti dio većine. Jer uvijek netko zna bolje od tebe što je bolje za tebe. I da, budi autentična. Pogledaj malo što drugi rade pa ti radi slično da ne bude velike razlike između vas. Jer, moraš se uklopiti zar ne?

Razmisli dvaput, čak i triput prije nego nešto objaviš jer nikad ne znaš što će netko misliti o tebi nakon tvoje objave. Možda poljuljaš tu savršenost koju si izgradila o sebi. A možda te jednostavno boli kurac. Želim ti od srca da je ovo drugo.

”Close friends” opcija na instagramu. Ja sam nekim ljudima u tome i počašćena sam zbog toga. Ne znamo se a stavili su me u to što mi govori da vjeruju da ih neću osuditi ili otpratiti zbog nekih njihovih storija. Zašto uopće postoji ta opcija? Zašto bi uopće skrivali naše storije od nekih ljudi, ili od većine ljudi koja nas prati? Zašto nam je stalo do broja pratitelja? Zašto nam je stalo što će o nama misliti ljudi koji nas ne poznaju? Kakvu poruku prenosimo sa time? Ne osuđujem ja ljude koji stavljaju ljude u close friends, već osuđujem ljude zbog kojih ti ljudi stavljaju neke u close friends.

Ponekad se pitam zašto se nekad nađem u ”close friends” opcijama. Ali onda mi je jasno. Jer kada i ja stavim nešto što se ne uklapa u kalup onoga što su ljudi zamislili gledajući moj profil, izgubim neke pratitelje. Odem na prosvjed u Zagreb koji je protiv Covid potvrda, izgubim pratitelje. Odem na muziku koja se ”kosi” duhovnom putu, izgubim pratitelje. Objavim klanje životinja zbog mesa kojeg jedete, izgubim pratitelje.

Zbog tekstova koje pišem možda bih trebala cijeli dan hodati bosa po livadi i loviti leptire? Kako da to radim kada ponekad želim zapaliti i te leptire i livadu?

To što netko misli da ja jesam je samo nečija slika o meni koja nema veze sa mojom istinom. To što netko misli da netko drugi je, isto nema veze sa ničime. To je samo nečiji doživljaj te osobe. Nečiji doživljaj nije ta osoba.

U zadnje vrijeme se svugdje promiče autentičnost. Kako ćemo biti autentični ako imamo strah od gubitka ljudi oko sebe, pratitelja na društvenim mrežama? Hoćemo li biti polovično autentični? Autentični do neke granice, nakon te granice postajemo poslušni?

Daj da ti vidim vatru. Zbog čega goriš? Što ti smeta? Što te ljuti? Što te uzbuđuje? Što te pokreće? Što te rastužuje? Možda da krenemo njegovati takvu autentičnost. Jer svi smo sretni na isti način. A jesmo li sretni uopće?

Nikad neću biti ono što ti misliš da mogu biti ili da jesam. Uvijek ću biti ono što ja jesam, živim, želim i radim u tom trenutku. U jednom ću trenutku biti jedno, u drugom trenutku ću možda biti nešto drugo. Nikad nemoj pomisliti da samo provodim dane grleći drveće jer pišem duboke tekstove. Nemoj pomisliti da slušam samo mantre, ode Ganeshi i da meditiram po cijele dane. Nikad nemoj pomisliti da iz mojih usta ne mogu izaći psovke jer često zagovaram mir.

Predrasude gasimo a ne tuđu vatru. Tuđoj vatri dolijevamo benzin da gori još jače. Tuđu vatru bodrimo, ne pokušavamo ju oblikovat po sebi. Ne možeš oblikovat vatru, pa ako želiš bolje ti je da se makneš. Kada ti pokažeš svoju vatru, potičeš i druge da izađu iz kalupa i zapale se.