10/01/2023

Pitanja života

$

O bože, kad ja sjednem nakon što plačem cijeli dan, ruke same idu i pišem i pišem i pišem… i pitam se tko to piše. Tko sam to bila u prošlim životima da mi je ostalo iznutra, tako nešto poetično i vibrirajuće da dok pišem nema uma, duša se smije i samo govori rukama što da rade.

Čitam ove riječi i ne znam kud to vodi ali neka me vodi gdje me treba dovest. Duša zna put i odlučila sam samo slušat. Čega na ovom svijetu imam previše a čega imam dovoljno? Dovoljno imam svega materijalnog koje mi služi za lagodno življenje a previše nemam ničega jer previše za mene ne postoji.

Želim sve što me ispunjava i što mi veseli srce. Želim sve zagrljaje i osmijehe, ljude koje volim, sve zrake sunca i sve tame. Sve to želim doživjet, voljet, sanjat. Svaki dan, do kraja mog života ovdje. Pa kada se opet rodim neka ide sve ispočetka sa istim žarom u srcu.

Može li poezija mijenjati svijet, može li muzika ispuniti nečije postojanje? Možemo li razumjeti svaku osobu, moramo li razumjeti svaku pjesmu? Zašto pokušavamo razumjeti nešto što se razumjeti ne može?

Možda možemo samo zatvoriti oči i osjećati svu energiju svijeta.

Zašto nam je išta potrebno za sreću kad je ona stvarana iznutra? Samo je zakopana ispod previše slojeva.

Na sreću smo digli spomenik i pravimo se da dolazi izvana. Probudi se prije nego krene sprovod, shvati što je u tebi, okreni se svijetu i podijeli sve što se podijeliti može.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Pismo Egu

Pismo Egu

Hvala ti, ali sada moraš umrijeti. Došao je dan kada sam shvatila da moraš umrijeti. Kada sam shvatila da na ovom putu ti i ja više ne možemo...

Što je Život?

Što je Život?

Život je ona slika na platnu umrljana sa sto boja koje vrište da budu viđene. Bacajući ih na platno nemaju puno smisla, ali kad se slika pogleda iz...

Mislim da imam sve

Mislim da imam sve

Imam bilježnicu punu pjesama. Imam dušu punu tekstova. Imam srce puno strasti. Imam tijelo puno uspomena. Imam kosu punu morske soli. Imam oči pune...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!