Hvala ti, ali sada moraš umrijeti.

Došao je dan kada sam shvatila da moraš umrijeti. Kada sam shvatila da na ovom putu ti i ja više ne možemo putovati zajedno. Molim te da izađeš iz mog vlaka. Siđi na sljedećoj stanici. Ispraćam te sa ljubavlju.

Stigao je dan kada sam shvatila da na mom putu, ti ovako jak ne možeš ići. Ti takav kakav jesi, moraš umrijeti. Znam da će doći neki novi jer bez vas ne mogu, ali taj novi će biti nježniji i blaži. Meni treba nježnije od tebe. Hvala ti što si me doveo do ovdje.

Hvala ti što si me štitio cijeli život. Štitio od svega lošeg. Štitio si me i od dobrog, ali nema veze. Nisi znao za bolje. Opraštam ti. Uz tebe sam naučila izboriti se za sebe, zauzeti se za sebe, uzeti ono što mi treba.

Naučila sam biti najbolja u poslu.

Najbolja u skrivanju emocija.

Najbolja u laganju sebe.

Najbolja u neravnoteži.

Sada pomažem onima koji se žele osloboditi tebe. Hvala ti što sam uz tebe prošla taj put, naučila bezbroj lekcija, prošla tolike škole, isplakala potoke. Hvala ti na služenju i na vođenju.

Sada više ne možeš ići sa mnom. Sada izlaziš van. Ti nisi moj identitet. Ne želim te na svom duhovnom putu. Hvala ti za sve. Volim te.

….

• Svaki put kad umre dio mene, ja oživim još više. I uvijek pomislim da je to zadnji put i uvijek se prevarim. Beskonačno mnogo slojeva je u nama i ako smo dovoljno sretni skidat ćemo te slojeve cijeli život. Zamisli kakva šteta bi bila da si cijeli život ista osoba. Da ne umireš, da se ne mijenjaš, da ne izazivaš sudbinu. Zamisli da budeš ono što očekuješ od sebe, koja šteta. Ja zamišljam da samo Budem, a očekivanja neka hodaju iza mene. Moj Ego je umro prvi put prije dvije godine. Pa ponovno prije pola godine, i sad osjećam da ponovno jedan dio umire. Osjećam da je ponovno sprovod. Kupit ću mu najljepše ruže. Zaslužio je najveći pljesak i svaku suzu. Obožavala sam ga. Ali on takav, više nije za mene.