Gdje leži naša sreća? Naša moć i naš ponos? Što nas ispunjava iznutra? Zbog čega drhtimo? Čime se kupujemo? Čime se prodajemo? Kome? Prodajemo li ljubav za sitno? Prodajemo li sebe za uklapanje? Čega nikad dovoljno? Sa čime smo bogovi?

Što biste rekli kada bih napisala – NOVAC – ?

Novac kao izvor naše sreće. Novac kao izvor naše moći, našeg pokretanja, naše ljubavi. Što biste pomislili o meni? Što biste pomislili o sebi ako biste se složili sa time? Ispunjava li nas novac zaista? Ili nas ispunjava moć koju nam daje novac? Kakva je to moć, stvarna ili prividna?

Ako imaš sve materijalno, imaš li sebe? Što ako imaš sve a nemaš sebe? Što ako možeš kupiti sve ali je i dalje praznina u srcu? Što ako prazninu gomilaš novim kućama? Moraš li imati sve da bih shvatio da nemaš ništa ako nemaš sebe. Ako nemaš Mir. Ako praznina vrišti u tebi. Ako nemaš zagrljaj koji ti treba.

Može li novac grliti? Sigurna sam da može, kratkotrajno. Grije li nam novac postelju? Možda, na jednu noć. Što je sa cijelim životom? Ja volim novac. Volim potrošiti na sebe, investirati u sebe. Smatram li da je novac izvor sreće? Ne. Novac je energija. Smatram li da novac kvari ljude? Da, ako su lako kvarljivi. Novac kao novac ne kvari ljude. Ljudi kvare ljude. Ljudi kvare sebe. Pa krpaju rane sa novcem, autima, kućama. Možda imaju nisko samopouzdanje pa im dobar socijalni status diže samopouzdanje. Lažno.

Plivaju na površini. Imaš li auto i motor zbog sebe ili zbog sela? Imaš li prave prijatelje ili ih kupuješ večerama? Imaš li iskrenu ženu ili ju kupuješ poklonima? Vole li te ljudi zbog tebe ili zbog tvog novčanika? Voliš li ti sebe zbog sebe ili zbog iznosa na računu?

Što kada bi sve to vanjsko maknuli i ostao bi gol čovjek, ogoljene duše i sa istinom u očima? Je li bi se svidio svijetu taj čovjek? Trebamo li odobrenje od svijeta? Sviđaš li se sam sebi bez statusa?

Bojiš li se da ne ostaneš sam?

Vrijedi li savršena kuća ako se u njoj čuju samo zvuci svađe? Vrijedi li najbolji auto ako ga voziš sa grčem u želudcu? Vrijedi li skupocjena odjeća ako u nju brišeš suze? Vrijedi li šetanje po rajskoj plaži ako si u srcu sam? Možda šetaš sa nekim ali si i dalje sam. Možda spavaš sa nekim ali si i dalje sam. Možda si svaki dan pozvan negdje ali si i dalje sam.

Možda praznina u srcu ipak nije na prodaju.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

stela cavrić autorica

Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Ovo je Ništa

Ovo je Ništa

Ništa sam. Ne osjećam ništa. Ne vidim ništa. Ne reagiram na ništa. Praznina. Mrtvilo. Sjene. Nemam ništa. Moje tijelo je ništa. Ništa u srcu. Ništa...

Ljubav

Ljubav

Za sve ono što Ljubav nije. Ljubav nije bol. Nije patnja. Nije neodlučnost. Nije uvjetovanje. Nije žrtva. Ljubav nije gubitak sebe zbog tebe. Ljubav...

Uzmi si svoj nemir

Uzmi si svoj nemir

Uzmi si svoju ljutnju, meni ne treba. Uzmi si svoj bijes, moj je izliječen. Uzmi si svoje nezadovoljstvo, ja sam zadovoljna. Uzmi si svoju patnju,...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!