20/01/2024

Neke smrti nikad ne umiru

$

i rekla mi je…

”i znaš, ja se i dalje dopisujem s njim

šaljem mu poruke, videe, slike

imam skriveni chat sa njime

prije sam mu slala svaki dan

sada to radim povremeno

i znaš, nekad ga i nazovem

i čekam da se javi

zamišljam mu glas

znam kako zvuči

još ga čujem…

ti naši česti razgovori od par sekundi

pa ja ne mogu pričat jer mi je ušao klijent

pa on ne može pričat jer mu je gužva

aj čujemo se poslije – tako bi završavali

i sada sam ga nazvala

godinu dana nakon smrti

broj je inače uvijek bio isključen

ali sada je zvonilo

skamenila sam se

pomislila sam

možda je sve ovo bila fantazija

sada je sve oke

on je živ

sada će se javiti…

nitko se nije javio

nazvala sam opet kasnije

zvonilo je dugo

javlja se muški glas

ja se raspadam

govorim – oprostite, ali ovaj broj je jako dugo bio ugašen, kada ste ga kupili?

čovjek govori neki dan

plačem

on kuži da nešto nije u redu

ne pita me ništa

ako vas mogu pitati, otkud ste?

iz Međimurja govori

ja umirem iznutra

hvala vam, doviđenja….

teško je Stela kad imaš nekoga

s kim se čuješ svaki dan

više puta na dan

sa porukama i pozivima

i onda ti samo odjednom

bez upozorenja to bude oduzeto

….

bol nije prestala za mene…”

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tadašnje morske misli

Tadašnje morske misli

što je za mene neka mi dođe što nije neka me prođe ... kako se ponašaš takve odnose i stvaraš ... radije ću bez tebe nego bez sebe ... jesi li ti...

Neka hvala, ja ću po svom

Neka hvala, ja ću po svom

kad vidim da vam je cilj što više odnosa a ne što kvalitetniji odnos -neka hvala, ja ću po svom kad vidim da vam je bitnije što o vama misli društvo...

Jesi li si ikad rekla?

Jesi li si ikad rekla?

koja je privilegija biti ja koja je privilegija biti u mome društvu koliko ja vrijedim koliko ja suosjećam koliko ja imam razumijevanja znaj ovo...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!