Naučila sam da što više znam, to više shvaćam da ništa ne znam.

Naučila sam da obrazovanje, titula i status nemaju veze sa dobrotom i onime što je čovjek u srži.

Naučila sam da riječi znače malo i rasipamo se sa njima, dok smo škrti na djelima.

Naučila sam da svi samo žele biti voljeni, a nekad ne znaju kako to tražiti niti dati pa se izražavaju kroz ljutnju, kojoj je pozadina tuga.

Naučila sam da je ljudima lakše distancirat se nego iskomunicirat.

Naučila sam da je moguće da ljudi umru sa inatom ali bez osobe koju vole.

Naučila sam da najviše boli smrt bliske osobe.

Naučila sam da vrijeme ne liječi ništa nego suočavanje sa emocijama i strahom liječi sve.

Naučila sam da je moguće da ti netko kaže da te voli, a drugi dan ti nestane iz života.

Naučila sam da je zahvalnost i oproštaj najbolji lijek za sve.

Naučila sam da je Odjebi pola zdravlja.

Naučila sam da je moguće voljeti na daljinu.

Naučila sam da povrijeđen čovjek ima moć da upropasti sebi život i ljudima koji mu žele pomoći.

Naučila sam da žrtva i kontrola nisu ljubav, nego odsustvo ljubavi.

Naučila sam da ništa nije crno bijelo nego većinom sivo.

Naučila sam da nije bitno što se priča nego tko priča.

Naučila sam da mi ne žele svi najbolje nego samo žele dramu.

Naučila sam da obitelj nije samo krvno srodstvo nego svi ljudi koji su tu kada mi je istinski potrebno.

Naučila sam da je obitelj ponekad kriva za svaku sjebanu osobu na ovom svijetu.

Naučila sam da je meditacija najbolja terapija na svijetu.

Naučila sam da sam najbolja za druge kada sam najbolja prema sebi.

I toliko toga još što bi stalo u moju knjigu.

Što je i stalo u moju prvu knjigu.