29/04/2023

Naučila sam

$

Naučila sam da što više znam, to više shvaćam da ništa ne znam.

Naučila sam da obrazovanje, titula i status nemaju veze sa dobrotom i onime što je čovjek u srži.

Naučila sam da riječi znače malo i rasipamo se sa njima, dok smo škrti na djelima.

Naučila sam da svi samo žele biti voljeni, a nekad ne znaju kako to tražiti niti dati pa se izražavaju kroz ljutnju, kojoj je pozadina tuga.

Naučila sam da je ljudima lakše distancirat se nego iskomunicirat.

Naučila sam da je moguće da ljudi umru sa inatom ali bez osobe koju vole.

Naučila sam da najviše boli smrt bliske osobe.

Naučila sam da vrijeme ne liječi ništa nego suočavanje sa emocijama i strahom liječi sve.

Naučila sam da je moguće da ti netko kaže da te voli, a drugi dan ti nestane iz života.

Naučila sam da je zahvalnost i oproštaj najbolji lijek za sve.

Naučila sam da je Odjebi pola zdravlja.

Naučila sam da je moguće voljeti na daljinu.

Naučila sam da povrijeđen čovjek ima moć da upropasti sebi život i ljudima koji mu žele pomoći.

Naučila sam da žrtva i kontrola nisu ljubav, nego odsustvo ljubavi.

Naučila sam da ništa nije crno bijelo nego većinom sivo.

Naučila sam da nije bitno što se priča nego tko priča.

Naučila sam da mi ne žele svi najbolje nego samo žele dramu.

Naučila sam da obitelj nije samo krvno srodstvo nego svi ljudi koji su tu kada mi je istinski potrebno.

Naučila sam da je obitelj ponekad kriva za svaku sjebanu osobu na ovom svijetu.

Naučila sam da je meditacija najbolja terapija na svijetu.

Naučila sam da sam najbolja za druge kada sam najbolja prema sebi.

I toliko toga još što bi stalo u moju knjigu.

Što je i stalo u moju prvu knjigu.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tihi dom

Tihi dom

Ulazim u tvoj Tihi dom, brišem cipele na ulazu i otvaram srce. Pitam te kako si, fali li ti nešto, možda ti falim ja ili netko drugi. Vadim dušu van...

Uz tebe sam

Uz tebe sam

ne želim ti reći da će život proći i da je tako trebalo biti dajem ti siguran prostor da se i ti raspadneš ako treba, padni i ostani na podu ne...

Što nakon ljubavi?

Što nakon ljubavi?

nakon ljubavi ostaje poštovanje ako nema poštovanja znači da ljubavi nikad nije ni bilo *gledam kako se biraju ljudi pa provode skupa minute, dane i...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!