Nadam se da neću imati one
”žao mi je što ti nisam priznala” trenutke
”žao mi je što nisam bila dovoljno hrabra”
”dovoljno svjesna”
”dovoljno zrela”.
Nadam se da neću imati one
”bilo me strah” trenutke
”strah sebe”
”strah tebe”
”strah nepoznatog”
”strah života” trenutke.
Nadam se da neću imati one
”nije bilo suđeno” trenutke
suđeno ”u ovom životu”
”nije bilo zapisano u zvijezdama” trenutke.
Nadam se da nada neće biti kurva
kad ju zatrebam
kad joj se obratim
kad ju tražim spas.
Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!
Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.
Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.
I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.
Neka bude kako treba biti.
''Vjeruješ li da postoji pravo prijateljstvo?'' pitala me iz znatiželje ''Postoji'' - rekla sam ''Ali je jako rijetko. Zašto me pitaš?'' zato jer...
''i ja da se tisuću puta rodim htjela bih biti ovakva kakva jesam da svaku emociju proživim da svakog čovjeka proživim neka prođu, neka svatko...
(i što mi je potvrdila, a već sam znala) ne tražiš previše samo tražiš pogrešnu osobu sve više vjerujem da je ljubav zaista izbor muškarci prelako...
Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.
I ja se nadam da neću …