31/12/2022

Mojih tisuću komada i Ja

$

Raspadnuta na tisuću komada

gubim dodir sa stvarnosti

gubim dodir sa nebom i zemljom

ostaju samo napuknuta stakla oko duše

i gola koža koja trpi

hladnoću

raspadnuta u boli

bez dodira sa svijetom

borim se sama sa tugom

i prošlosti

pitajući se

borim li se sa stvarnosti

ili sa iluzijom?

ako je jučer

je li prošlost?

ako je sutra

je li iluzija?

ako je sve to nestvarno

zašto onda toliko boli?

raspadnuta sa svim dijelovima sebe

koji su se nedavno sastavili

pa opet rastavili

traže put jedni do drugih

i u magli bola

ne prepoznaju se

raspadnuta na tisuću komada

sa deset emocija tijekom dana

pitam svoje srce

”jesi li dobro ljubavi?”

”koliko još možemo izdržati

a da ne puknemo?”

je li jakost u srcu?

ili je jakost u tijelu?

plače li tijelo

duša

ili srce?

što se raspada?

ego ili duša

ili tijelo

ili iluzija o životu?

sve što je bilo bitno

sada čini se nebitno

sve što se činilo malo

postalo je najveće na svijetu

sve što je umaralo

je umrlo

raspadnuta na tisuću komada

gubeći putem obitelj i prijatelje

pitam Boga

gdje li si?

tko vodi ovaj život

ti ili ja?

smiješ li se ti stvarno

dok ja kujem planove?

učim da se pustim

da najviše napravim

kad se prepustim

i odmorim

da svi moji raspadnuti dijelovi

jednog dana

u tmurnoj noći

nađu put kući

2 komentara

  1. Marina

    Savršeno bolno! ❤️

    Reply
    • Stela

      savršen opis, hvala ti 🙂
      dobila sam inspiraciju za novi tekst 😉

      Reply

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Izađi iz svojih okvira

Izađi iz svojih okvira

dok sam gledala unutar svojih okvira i unutar svoje perspektive nisam vidjela ništa nisam vidjela nikoga vidjela sam samo svoju istinu i prema njoj...

Tko sam ja?

Tko sam ja?

Ja sam ono što činim, kako djelujem, kako suosjećam, kako volim, kako opraštam, kako razumijem. Ja sam način na koji pomažem ili odmažem. Ja nisam...

Zašto radim na sebi?

Zašto radim na sebi?

Ja ne radim na sebi kako bih postala najbolja verzija sebe. Ne vjerujem u to da postoji najbolja verzija mene, jer ja sam najbolja i kada sam...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!