Do kostiju uništavam zadnju ranu koja nastala je iz zemlje.

Do kostiju osjećam zrake sunca koje griju moje vene i obasjavaju lice.

Krv koja teče kroz mene je ponekad hladna a ponekad vruća.

Zašto stalno pišem o uništenju a gorim od ljubavi?

Koja transformacija plamti u mojem umu da povezuje život i smrt.

Smrt, dubina, bol, ljubav i buđenje su teme koje sjede na mojoj desnoj strani ramena.

Moj Pluton me dovodi do uništenja kako bih prenosila ljubav.

Leptire i livadu spominjem često, a živim ispod zemlje i na nebu.

Nikad ne mogu biti samo u jednom.

Kroz svjetlo me zove mrak.

Kroz mrak mi dolazi svjetlo.

Moje kosti su tu da lome predrasude, moja duša je tu da te uništi kako bi naučio kako da voliš.