Gledam, svi već čestitaju Božić, mir, veselje, obitelj, zajedništvo. Na društvenim mrežama, gdje se odigrava veliki dio naših života, sve vrvi od slika obitelji, crvenih vestica, sobova, sreće, okupljanja. Sa druge strane sve vrvi od prosvjeda u Beogradu, spremaju se i u Zagrebu, Rijeci. Jedno dijete je umrlo od strane drugog djeteta. Od drugog mentalno ugroženog/nezdravog djeteta. Meni osoba od 19 godina je i dalje dijete.

A ja?

Ja nemam kapaciteta ni snage za pisati o situaciji u Zagrebu, iako me uvijek živcira što se svi aktiviraju tek kad se nešto dogodi, i onda su svi psiholozi, pjesnici, poete, dušebrižnici, a ostale dane vjerojatno ne bi ni susjedu pomogli, ne bi pomogli romskom djetetu u školi, ne bi otišli na neki drugi prosvjed, ne bi nahranili uličnu mačku. I onda se još ”odjavljuju” sa društvenih mreža kako bi došli sebi jer ih je to užasno pogodilo. Šta da napišem a da ne ispadnem gruba? Osim da mi se bljuje od takvih. Prestanite širiti svaki dan lažnu pozitivu, činite dobro i ostale dane u godini, pomognite beskućniku, donirajte neki novac, podijelite kad imate loš dan da svi vide da nismo roboti, POSLUŠAJTE drugu osobu, ali zaista poslušajte. Možda se onda stvari krenu mijenjati. Možda se onda sustav krene mijenjati.

Ali uglavnom. Pokušavam ne osuđivat. Bar ne toliko.

16.12., dan nakon rođendana Mog Uje, izdahnuo je i naš deda u 20.15h. Poziv sam dobila drugi dan oko 8h ujutro od mame, znala sam da me zove da mi kaže da je umro jer me nitko od moje obitelji inače ne zove dok radim. Otišao je i on. Treća godina za redom da nam umire netko iz obitelji. Prvo ujo, pa baka, pa deda. I sve skoro pa iznenada. Moja draga prijateljica mi je napisala da naši umrli dolaze po nas kad umremo, pri tom misleći da je ujo došao po dedu. I to je tako predivno, i od sada vjerujem u taj čin. I to je to.

Brdo je izgorjelo.

Brdo je nestalo.

Brdo je umrlo.

Sa Brdom se opraštamo.

Nema više mirisa bakine i dedine kuće.

Nema više njihove energije.

Nema više nikoga tamo da nas dočeka.

Sve je otišlo tako iznenada, tako brzo, tako fluidno, tako sebično, tako patnički.

Bog nam nije dopustio ni da se odmorimo između njihovih smrti.

Nisi nam dao ni da dišemo.

Nisi nam dao ni da prihvatimo.

Samo si nam dao da ostajemo nesretni iz godine u godinu.

Ne, nisam ljuta na tebe.

Nemam kapaciteta ni za to.

Trenutno nemam kapaciteta za ništa.

Ovo pisanje mi je terapija. Ove riječi koje prenosim nadajući se da pomognu nekome. Jer znam, više je nesretnih od sretnih. Jer znam, puno je njih koji se bore sa nečim a ne žele reći. Puno njih oplakuje nečiju smrt. I misle da MORAJU biti sretni i veseli jer je Božić. Jer je pritisak. Jer sve blješti. Jer je pompa. Ne morate ljudi dragi. Zaista ne. Budite onakvi kako se osjećate.

Ja sam jedan dan dobro, prekjučer sam slušala crkvene pjesme (koje ne slušam inače) i plakala sam nekoliko sati.

Sama u stanu.

Nije mi palo na pamet da nazovem nekog.

Jer ne znam, navikla sam i dalje sve sama. Sama to odradim, isplačem se, raspadnem se, pa idem dalje.

Cijeli život samo idem dalje.

I tako sam svaki dan, od ujine smrti, nesretno sretna žena.

Pozitivno negativna žena.

Umorno odmorna žena.

Moguće je. I ja to prihvaćam. Meni je to u redu. To je moje. I mogu to hendlat. U tome leži moja snaga.

I što vam želim, kakav Božić?

Sretan, ispunjen, veseo, miran?

Znam da želim sebi da mi nitko iz obitelji ne umre sad sljedećih 20 godina ako je moguće.

Želim to i tebi. I želim ti da samo budeš, da postojiš.

Ako ti se ne da, nemoj.

Ako ti se ne kiti bor, nemoj.

Ako ti se ne druži, nemoj.

Ako ti treba razgovor, od srca ti želim da imaš sa kime razgovarat.

JER LJUDI NEMAJU LJUDE ZA RAZGOVOR.

Ako nemaš, možeš mi se javiti slobodno.

Ako ti se druži, ako su ti svi zdravi i sretni, čestitam ti od srca. Uživaj u tome.

A najviše od svega želim vam dragi ljudi da budete dobro. Iznutra, onako kako vam duša želi.

Taj osjećaj se ne može opisati, ali onaj kome je duša u miru, zna o čemu pričam.

Budite dobri prema sebi, i prema drugima.

Ja preskačem i ovaj Božić kod sebe doma, a kod mame ću sa svojima imati neki novi Božić kakav nisam još imala nikad u životu.

Počinje novi ciklus mog života.

Grlim vas i hvala što se i dalje čitamo.

Stela