12/12/2021

Kad te život protrese

$

Kad te život protrese ne pitaj se zašto. Pitaj se što si učinio da je život odlučio da ti treba reset. Što si učinio i što nisi učinio. Pitaj se koliko si osuđivao na temelju izgleda, na temelju titule, na temelju vjere. Pitaj se koliko si se pretvarao da se svidiš nekome. Koliko si trpio zbog papira, zbog obitelji , zbog odobravanja, zbog mira.

Pitaj se zašto si mislio da si bolji od drugih.

Je li to zbog tvoje titule, tvojih novaca, tvog života po špagi, tvog obavljanja svega u pravo vrijeme? Zašto misliš da je tvoje vrijeme pravo vrijeme i za ostale? Zašto misliš da je tvoj način života ispravniji?

Zašto misliš da si bolji od onog rastavljenog? Od onog bolesnog. Od onog siromašnog. Od onog bez fakulteta. Pitaj se zašto sjediš sa ljudima koji osim dugog jezika, za tebe nemaju riječi podrške. Pitaj se zašto toplu riječ i podršku mijenjaš za hladnoću i lažno divljenje. Umiri se i pitaj se. Neka srce odgovori. Um te doveo do ovoga. Um te neće spasiti. Kome se pokušavaš svidjeti? Koga lažno predstavljaš? Bojiš li se pokazati sebe? Misleći da si bolji, ustvari pokazuješ da si gori.

Što je nečija titula ako nema dobrote u čovjeku? Osuđivanje i uspoređivanje, podjela na bolje i lošije, čemu sve to vodi? Koga to hrani? A kada te život protrese pitaj se kojoj skupini pripadaš. Možda ni jednoj, a možda svakoj.

Nikad nije do titule, novaca, zanimanja, braka, vjere – uvijek je do osobe.

Upoznala sam najluđeg koji prvi pomaže. Upoznala sam najmirnijeg koji kalkulira prije nego pomogne. Upoznala sam ”da draga” žene koje su sve samo ne drage. Upoznala sam djecu rastavljenih roditelja koja su svjesnija od djece roditelja u braku. Upoznala sam alkoholičara koji bi ti dušu dao, a samo mu je duša ostala. Upoznala sam doktore koji pričaju jezikom poklona i mita.

Titula bez duše ne vrijedi ništa. Pun džep sa praznim srcem je samo papir lako zapaljiv. Dobrota se ne mjeri brojem pročitanih knjiga. Smiren čovjek ne znači nužno i dobar čovjek. Čovjek je samo čovjek. Na kraju dana što nije jedino bitno da je uz vas dobro srce, uši koje slušaju i zagrljaj koji liječi?

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Ovo je Ništa

Ovo je Ništa

Ništa sam. Ne osjećam ništa. Ne vidim ništa. Ne reagiram na ništa. Praznina. Mrtvilo. Sjene. Nemam ništa. Moje tijelo je ništa. Ništa u srcu. Ništa...

Ljubav

Ljubav

Za sve ono što Ljubav nije. Ljubav nije bol. Nije patnja. Nije neodlučnost. Nije uvjetovanje. Nije žrtva. Ljubav nije gubitak sebe zbog tebe. Ljubav...

Uzmi si svoj nemir

Uzmi si svoj nemir

Uzmi si svoju ljutnju, meni ne treba. Uzmi si svoj bijes, moj je izliječen. Uzmi si svoje nezadovoljstvo, ja sam zadovoljna. Uzmi si svoju patnju,...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!