U svoj toj ružnoći koju pokazuješ svijetu, nalazi se jedan mali cvijet. Toliko mali ali najjače boje, niknuo između dva kamena koja su godinama bila spomenici tvoje duše. I kamenu dosadi biti kamenom pa traži tračak nade i lakoće koji će mu olakšati težinu.
Zašto da bude sam sebi toliko težak kada i njega netko može nositi?
Sada kad je vani, pokaži taj cvijet svijetu. Pokaži njegovu boju. Neka svi osjete njegov miris. Neka svi vide da i iz kamena se rađa nešto neočekivano i lijepo. Još jedan cvijet je potreban suncu. Još jedna zraka sunca će ispuniti svoju svrhu.
Još jedan Ti u magli nas, još jedan Ti pronaći će svoj spas.
0 Komentara