Spašava li te jedan Zdravo Marijo prije spavanja ili te spašava prihvaćanje susjeda koji je ateist?

Od čega bježiš dušo, kojem bogu svijeće pališ?

Ja nisam nikakva religiozna osoba. Ne idem u crkvu, nikad nisam imala potrebu biti unutra. Tjerali su me kao malu, kao i većinu djece koliko znam. Ne klanjam se kipovima, ne križam se prije spavanja. Prije ću biti ispred crkve nego unutra, ako te volim onda ću zbog tebe ući unutra. Nije mi bitno ideš li ili ne ideš u crkvu inače. Svećenike koje sam slušala je više zanimala politika nego ljubav. Više podjela nego milosrđe. Više osuđivanje nego plemenitost. Samo su dva svećenika ostavila trag na meni. Ali ne generaliziram.

Smeća je posvuda, titula nema veze sa time.

Ima li religija veze sa duhovnošću? Ima.

Ako sam religiozna jesam li duhovna? Mogu, ali i ne moram biti.

Osobno ne poznajem religioznu i duhovnu osobu. Poznajem lažno duhovne osobe. Ali tko sam ja da sudim? Nisam Bog. Ako je Bog sudac uopće, ili su nas lažno zastrašivali? Ako sam duhovna, jesam li religiozna? Nisam. ili?

Duhovnost nema veze sa religijom. Duhovnost nema veze sa podjelom. Duhovnost nije briga kojem se bogu moliš, kojem vragu dušu prodaješ. Duhovnost ima veze sa prihvaćanjem. Duhovnost ima veze sa stanjem svijesti. U duhovnosti ne postoji bolje ili lošije. Duhovnost samo Jest.

Ne mogu se nazvati potpuno duhovnom osobom, niti ću ikada biti potpuno duhovna osoba. Nisam Isus. Nisam Buddha. I dalje te želim zapalit ponekad. I dalje smatram da ne možeš biti duhovan i jest životinje. Ali to je moje smatranje koje nema veze sa tobom i sa svijetom. Rekla bih da sam osoba koja je zakoračila na taj put i nikad više ne želi skrenuti sa njega.

Neki misle da je Bog u crkvi. Ja mislim da je Bog svuda, samo ne u hramovima ljudi koji mu se klanjaju a kada izađu iz njih žele da susjedu crkne krava. Žele da je prijateljica ipak malo manje uspješnija. Žele da je susjeda ipak malo ružnija. Žele da ipak ostanu u braku pa da ne postani jedni od rastavljenih. Jer, crkva. Više se neće moći oženiti u crkvi. Jer crkva priznaje samo jedan brak.

Je li to ljubav? Je li to prihvaćanje?

Je li to djelo Boga?

Tko je dao crkvi moć pa određuje koliko puta se smijem udat i rastat? Ne crkvi, religiji. Svaka religija ima svoja pravila. Tko piše ta pravila. Ja sam dobra. Ti si loš. Tko kaže? Tamo neki čovjek koji mrzi žene pa je ona rastavljena ujedno i jadnica koju Bog ne može spasiti. Ali Bog će spasiti onu koja je u braku zbog sela a nesretna je. Jer nije prekršila sakrament.

Ja u takvog Boga ne vjerujem. To nije moj Bog. To je djelo nekoga tko ima trulu dušu, Sretna duša, ispunjena duša, ne može vršiti podjele. Ne može pisat takva pravila. Ne može pisat nikakva pravila. Mi nismo ovdje da bismo pisali pravila. Mi nismo ovdje da bismo bili suci. A tako to jako želimo biti. Tako jako želimo ljudima govoriti što je ispravno a što nije. Što bi se trebalo a što ne bi. Što je moralno a što nije. Što je put Raja a što put Pakla. I onda odemo u crkvu i ispovjedimo svoje grijehe i mislimo da smo bliže Bogu. Kad bi barem bilo tako lako. Ali zaboravljamo na Božju prijateljicu, Karmu.

Ali o njoj neki drugi put. Zašto se plašiš duhovnosti i zašto misliš da nema veze s tobom? Znaš li ti da si duša u tijelu i da si samo zbog toga duhovno biće? Znaš li da je Bog u tebi, u meni, u svima nama? Znaš li da ne moraš lažno činiti dobro da bi završio u Raju, jer Bog osjeti tvoju namjeru?

Znaš li da je Namjera najbitnija? Nije bitno kako se predstavljaš svijetu. Bitno je kako ti duša priča. Bog vidi kroz sve naše maske. Karma dolazi da nam ih skine. Milom ili silom.

Sada znam, Bog je u svima nama. Bog je u cvijetu, u kamenu, u suncu, u travi, životinji, zemlji. U zagrljaju, oproštaju, drugoj prilici, poljupcu, seksu, osmijehu. Bog je u kosi, u sviđanju, u pomaganju, u podršci, u razumijevanju, Bog je u onoj ženi koju ne razumiješ ali želiš njenu blizinu. Bog je u onom muškarcu koji je drugačiji ali te osjeti kao nitko do sad.

Sada znam, Bog ne stanuje u crkvi, u hramu, u džamiji. Boga ne možemo zarobit i klanjat mu se kada nam ide loše u životu. Boga ne možemo tražit spasenje dok svaki dan u mislima ubijamo šefa.

Ako misliš da će te spasiti Oče naš, ako misliš da je pokora klečanje pred svećenikom, ako misliš da razlikuješ dobro i zlo, ako misliš da je tvoje poimanje dobra dobro za cijeli svijet, onda nisi ni malo duhovan kao što misliš,

Onda si možda samo religiozan.

Jer Bog sve vidi i Karma mu je prijateljica.