ne smijem previše pričat o tebi

jer svaki put kad krenem

suze su brže od riječi

*jedan od onih dana kad se sjećanja vrate i izgubi se sadašnji trenutak

jedan od onih dana kad slike žive u mome tijelu

i ne prihvaćaju stvarnost

jedan od onih dana kada ne možeš vjerovat

da nekoga više nemaš

da ga nećeš nikad više vidjeti

jedan od onih dana za koje si kažeš

”ok, i to će proći”

Ovo sam napisala 06.06.2023 i posvetila sam svima vama (nama):

**Za sve vas koji ste izgubili nekoga, tko je otišao prerano, tko je otišao iznenada, tko je otišao bez pozdrava, kome niste rekli ”volim te”, koga niste zagrlili zadnji put.

**Za sve vas koji slušate ”i to je život, i to će proći”, znajte da hoće da, ali je samo između vas i onoga gore kada će proći. Tebi neće proći isto kada i meni. U redu je. Pratite svoj proces, a ne tuđi.

**Za sve vas koje boli svaka kost u tijelu od tuge, koje boli tijelo od suza, i očaja i nemoći, razumijem vas. I mene je boljelo. Boli i sada, ali manje.

**Za sve vas koji ne znate kako dalje, koji ne vidite smisao u životu više. Razumijem vas, i ja ga nisam vidjela.

I nemam prave riječi i pravu utjehu za gubitak osobe koju ste obožavali. I nisam tu da dam nešto pametno jer se i ja borim sa time.

Samo sam tu da kažem da razumijem, niste sami.