Živjeli smo tako
igrali se Boga
voljeli se lažno
mrzili se iskreno
tuđi put birali
tuđe pjesme pjevali
misleći da je naš instrument
jedini ispravni
jedini milostivi
Bog nas je gledao
i pustio da se igramo
dao nam slobodnu volju
srce i dušu
plakao ponekad
smijao se često
mislio da ćemo se prihvatiti
zbog svog bogatstva svijeta
nije znao da smo mali
da ne vidimo život
shvatio je sada
da je Ljubavi ipak premalo
i okrenuo još jedan krug
ispočetka
sa nekom novom pjesmom
sa nekim novim pjesnicima
Pronašli ste sebe u objavi?
Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!
Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.
Stela Cavrić
Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.
I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.
Neka bude kako treba biti.
čula sam svoje srce nije moglo doći do riječi od kucanja čula sam svoj um nije mogao doći do riječi od promišljanja zatvorila sam oči isključila sam...
upravo idem sa svime što nemam u sve ono što želim
''ja ne živim da bih pisala ja pišem da bih živjela'' novi dan novo jutro a mi živi nova prilika da nešto promijenimo da nešto prihvatimo da se u...
Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.
0 Komentara