Ne pitaj me kako sam ako ne želiš znati što sam sinoć sanjala. Ako ne želiš znati sa kojom emocijom sam se probudila. Ne pitaj me kako sam ako ne želiš znati novu spoznaju koja mi je došla u meditaciji. Ne pitaj me kako sam samo da pitaš i da mlako odgovorim ”dobro sam”. Ako nisam dobro ne želim lagati. Ne pitaj me kako sam ako ne želiš znati tko me trigerirao danas.

Koje je boje bio leptir ispod mog prozora.

Koja pjesma mi je cijeli dan u glavi.

Koja osoba mi ne izlazi iz glave.

Ne pitaj me kako sam ako ne želiš znati koliko uživam dok pišem.

Koliko sam sretna kad vidim životinju. Koliko sam zavoljela druženje sa djecom.

Ne pitaj me kako sam ako ne želiš znati moje strahove, ako se bojiš moje boli. Ako ne želiš znati što mi radi jutarnja kiša, što mi radi noćni mjesec.

Ako ne želiš znati zbog čega plačem. Zbog čega gorim.

Ne pitaj me kako sam ako očekuješ da svoje ”kako sam” sažmem u dvije minute, kada moje ”kako sam” ponekad ne stane ni u cijeli dan.

Ne pitaj me kako sam ako nisi spreman za emociju.

Za istinu.

Za ranjivost.

Nježnost.

Snagu.

Ne pitaj me kako sam samo da pitaš, samo da budeš pristojan, samo jer je red.

Ne volim red radi reda.

Draži mi je iskreni nered.

Ako nisi spreman, samo me onda ne pitaj kako sam.

…

Odjebimo površnost sa ljubavlju.