I nikad ne zaboravi da je život poklon. Nisi tu samo da preživljavaš. Tu si da voliš, da daješ i da dijeliš. Ono što daješ vraća ti se. Ono što ne daješ, ne očekuj od drugih.

Zagrli. Zagrli sve. Partnera, tatu, prijatelja, psa. Zagrli sebe. Daj si ljubav. Voli svoje tijelo. Nesavršeno savršeno.

I svi će ti reći da budeš pozitivna. Nemoj biti pozitivna na silu ako ne osjećaš to u kostima. Budi Ti, tako kako se osjećaš sada, dobro je. Dovoljno je. Ne treba više od toga, ne treba na silu.

Dopusti mraku da te obuzme. Plači i vrišti. Neka uđe tama, neka te prožme, protrese i neka ode. Kad joj dopustiš da samo BUDE, ona odlazi. Kada se opireš ona ostaje. Razbij iluziju o savršenom životu. O savršenom partneru. O savršenom poslu.

Savršeno kome? Tvojim roditeljima, prijateljima, okolini? A je li savršeno tebi? Sretna? Je li ti lijepo? Tako nesavršeno savršeno. Bitno je da je tebi srce na mjestu.

Ovaj život koji si dobila tretiraj kao poklon. Sa veseljem kada ga primaš, uzbuđenjem kada ga otvaraš, i ljubavlju kada shvatiš što je unutra. I na kraju, zahvalnošću što si ga dobila.