21/02/2022

Za svu ranjenu djecu u nama

$

Malena hoda kroz život sa osmijehom na licu i vedrinom u srcu. Radost joj u očima, kosa joj čuva leđa. Nije ni svjesna života koji ju čeka, vjeruje da je prihvaćena, vjeruje u svoju autentičnost. Prvi svijet su joj roditelji, jedina svijet i jedina obitelj. Ne zna što je van toga, vjeruje da je ljubav dovoljna za disanje.

Prvi krivi pokret i ostaje povrijeđena. Prva suza i prvo negiranje njene osobnosti. Nije joj jasno što se događa, nije joj jasno zašto ju obitelj ne voli. Drugi krivi pokret i drugo neprihvaćanje. Kažnjavanje. Nepriznavanje njenih emocija. Neuvažavanje njenih snova. Treći krivi pokret, četvrti, tko još broji. Ne pokazuje više sebe jer ljubavi nema.

Ne smiješ biti svoja jer više ne znaš što to znači. Davno su te slomili. Zaboravila si kakva si bila. Znaš samo kakva si sada. Neprihvaćena djevojka, na lancu dovoljno dugačkom, bez suza da ne budeš ružna, bez emocija da ne radiš dramu.

3 komentara

  1. me

    Nažalost, ne znaju bolje. Jako je bolno kad onaj tko te treba štititi, kome si vjerovao ili ne zna to činiti ili te oblikuje kako je on/ona oblikovan. Jedna vrsta međugeneracijske traume. Iz mog iskustva, oprost je najbolji lijek. Ne zbog njih, nego zbog sebe. Postoji i velika prilika u svemu tome, jednom kad odbaciš sve nametnuto nazire se sloboda. Prava sloboda.

    Reply
  2. me

    Znam da si puno toga prošla, i sama sa sobom i u snovima. Imam objašnjenja ako te interesira. Slobodno se javi na instagram.

    Reply

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Ovo je Ništa

Ovo je Ništa

Ništa sam. Ne osjećam ništa. Ne vidim ništa. Ne reagiram na ništa. Praznina. Mrtvilo. Sjene. Nemam ništa. Moje tijelo je ništa. Ništa u srcu. Ništa...

Ljubav

Ljubav

Za sve ono što Ljubav nije. Ljubav nije bol. Nije patnja. Nije neodlučnost. Nije uvjetovanje. Nije žrtva. Ljubav nije gubitak sebe zbog tebe. Ljubav...

Uzmi si svoj nemir

Uzmi si svoj nemir

Uzmi si svoju ljutnju, meni ne treba. Uzmi si svoj bijes, moj je izliječen. Uzmi si svoje nezadovoljstvo, ja sam zadovoljna. Uzmi si svoju patnju,...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!