01/07/2023

Vraćam se doma

$

Da se vratim na tvorničke postavke. Da se sjetim odakle sam. Da se sjetim odakle su mi mama i tata. Da se sjetim da je bilo dana kada smo imali sve pa nismo imali ništa. Da se sjetim gdje su mi korijeni. Da se sjetim da sam dijete rata. Da se sjetim svoje ulice i izgubljene kuće.

Vraćam se doma.

Da se sjetim bakinog ranog dizanja da ide na plac i ubacivanja svakoj po sto kuna u džep. Kako je tada to djelovalo puno. Da se sjetim dedinog da se nad svakim dobrom ne uzvisim i nad svakim zlom ne ponizim. Da se sjetim kako izgleda rad na zemlji, kako izgledaju voćke u proljeće, jesen i zimu. Da se vratim u život prosječnog čovjeka koji samo radom zarađuje za život i koji ne zna da je ljubav zamijenio novac. Da se sjetim da mom tati nije bitan kaput od tisuću kuna na meni nego jesam li časna i dostojanstvena.

Vraćam se doma.

Da se sjetim koliko puta smo se selile sa mamom i koliko puta nam je davala svoje zadnje novce. Da se sjetim jednog para tenisica koji mi je bio i za ljeto i za zimu. Da se sjetim branitelja kojega je država zaboravila a državi je dao sve, ostavljajući sebi krvave ruke i praznu dušu.

Vraćam se doma.

Da se sjetim potresa i gubitka kontrole nad životom. Da se sjetim svih smrti prijatelja i poznanika. Da se sjetim koraka koji su ostali u prvoj i drugoj ulici, svih ljubavi za koje sam mislila da ih nikada neću preboljeti. Da se sjetim da sam ponekad bila roditelj roditelju. Da se sjetim kako smrt boli dok hodam ulicama ispod njegovog stana.

Vraćam se doma.

Po mir. Po jednostavnost. Po prizemljenost, Po ljubav, Po skromnost.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tadašnje morske misli

Tadašnje morske misli

što je za mene neka mi dođe što nije neka me prođe ... kako se ponašaš takve odnose i stvaraš ... radije ću bez tebe nego bez sebe ... jesi li ti...

Neka hvala, ja ću po svom

Neka hvala, ja ću po svom

kad vidim da vam je cilj što više odnosa a ne što kvalitetniji odnos -neka hvala, ja ću po svom kad vidim da vam je bitnije što o vama misli društvo...

Jesi li si ikad rekla?

Jesi li si ikad rekla?

koja je privilegija biti ja koja je privilegija biti u mome društvu koliko ja vrijedim koliko ja suosjećam koliko ja imam razumijevanja znaj ovo...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!