Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje stoji samo na hodniku i gleda tatu kako nju ne želi vodit sa sobom. Stoji u hodniku, moli za pažnju, moli da ju vide i prihvate kao sve samo ne stvar. Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje je redovno moralo gledati svađe roditelja, vrijeđanja, viku i nasilje. Vidim ju kako plače i drži sestre, osjećajući se samo na svijetu. Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje nije znalo da može biti ranjivo i da smije tražiti pomoć.

Da ne mora sve sama u tako ranim godinama života.

Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje je bilo veći roditelj od njenih roditelja. Nije to zaslužila. Nije to bilo za dijete. Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu kojega nitko nije vodio kroz život, koje je moralo izgraditi gard toliko jak da sve zavara da je sve u redu.

Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje je ugasilo emocije jer je to značilo podnošljiviji život za nju. Djetetu koje nije znalo kako se osjeća jer joj nisu dopustili da osjeća. Koje je moralo osjećat ono što drugi kažu da je najbolje za nju.

Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje je ranjavalo sve oko sebe do 29te godine života, koje nije znalo što su granice, koje nije znalo tražiti to što želi.

Šaljem ti ljubav.

Bila si sve što si trebala biti da opstaneš.

…

** Ovo sam napisala 26.09.2021. Ponekad trebamo stat i zahvalit se svom unutarnjem djetetu. Pružit mu ljubav i zagrlit ga. Mala Stela ima toliko priča za ispričati. Jedva čekam.**