18/09/2022

Unutarnje dijete

$

Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje stoji samo na hodniku i gleda tatu kako nju ne želi vodit sa sobom. Stoji u hodniku, moli za pažnju, moli da ju vide i prihvate kao sve samo ne stvar. Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje je redovno moralo gledati svađe roditelja, vrijeđanja, viku i nasilje. Vidim ju kako plače i drži sestre, osjećajući se samo na svijetu. Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje nije znalo da može biti ranjivo i da smije tražiti pomoć.

Da ne mora sve sama u tako ranim godinama života.

Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje je bilo veći roditelj od njenih roditelja. Nije to zaslužila. Nije to bilo za dijete. Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu kojega nitko nije vodio kroz život, koje je moralo izgraditi gard toliko jak da sve zavara da je sve u redu.

Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje je ugasilo emocije jer je to značilo podnošljiviji život za nju. Djetetu koje nije znalo kako se osjeća jer joj nisu dopustili da osjeća. Koje je moralo osjećat ono što drugi kažu da je najbolje za nju.

Šaljem ljubav svom unutarnjem djetetu koje je ranjavalo sve oko sebe do 29te godine života, koje nije znalo što su granice, koje nije znalo tražiti to što želi.

Šaljem ti ljubav.

Bila si sve što si trebala biti da opstaneš.

** Ovo sam napisala 26.09.2021. Ponekad trebamo stat i zahvalit se svom unutarnjem djetetu. Pružit mu ljubav i zagrlit ga. Mala Stela ima toliko priča za ispričati. Jedva čekam.**

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Pismo Egu

Pismo Egu

Hvala ti, ali sada moraš umrijeti. Došao je dan kada sam shvatila da moraš umrijeti. Kada sam shvatila da na ovom putu ti i ja više ne možemo...

Što je Život?

Što je Život?

Život je ona slika na platnu umrljana sa sto boja koje vrište da budu viđene. Bacajući ih na platno nemaju puno smisla, ali kad se slika pogleda iz...

Mislim da imam sve

Mislim da imam sve

Imam bilježnicu punu pjesama. Imam dušu punu tekstova. Imam srce puno strasti. Imam tijelo puno uspomena. Imam kosu punu morske soli. Imam oči pune...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!