U usporedbi sa prirodom.
U usporedbi sa životom.
U usporedbi sa Bogom.
Toliko smo mali dok koračamo velikim koracima.
Prevelikim za naš trenutak na ovoj zemlji.
Toliko smo mali pred čudesima.
Pred tvrđavama, ruševinama, pričama, ljubavi.
Toliko smo mali pred svijetom.
Pred bolesti.
Toliko smo mali pred smrti.
Znaš li koliko si mali?
Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!
Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.
Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.
I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.
Neka bude kako treba biti.
pitaju me kome pišem ''pišem svojim emocijama da ih ispoštujem sada kada nisam znala tada'' kad me pitaju kome pišem a ja ne znam što bih rekla jer...
znam da si umorna od težine života znam da si umorna od stalnog rada a premalo opuštanja znam da si umorna od nestabilnih partnera površnih odnosa...
ne pitaj pisca o čemu piše zašto piše kome piše ne pitaj pisca da ti objasni svoje riječi jer to je kao da pitaš vodu zašto teče. ni on sam ne zna...
Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.
0 Komentara