Tako teško je razmišljati svaki dan kako je život pozitivan. Imati pozitivne misli koje ne dotiču prošlost ni budućnost. Tako teško je probuditi se ujutro i odlučiti da ćemo danas biti sretni. Laže svatko tko kaže da je jednostavno. Teško je prihvatiti svaku situaciju kao nešto što se moralo tako desiti, bez analize i sto upitnika iznad glave.

Teško je prihvatiti da svatko ima svoj put. Da nismo više dio nečijeg puta. Da nisu više dio našeg puta.

Da ljudi dolaze i odlaze sa razlogom. Da svatko ima svoju karmu u ovom životu. Teško je oprostiti, tražiti pomoć, reći volim te. Jako je teško tražiti da tebi oproste. Tako teško je napustiti rutinu i pobrinuti se za sebe. Reći da je dosta i krenuti putem promjene. Tako teško je kad kreneš raditi na sebi pa vidiš koliko si sjeban.

Lažu svi koji kažu da je lako. Teško je kad upoznaš svoje demone i priznaš si da su oni dio tebe. Teško je raditi nešto što je drugačije pa ne dobiješ razumijevanje.

Tako teško je otpustiti ljude iz života. Teško je pustiti nove u život. Teško je priznati da si slab i da ne možeš sve sam. Jako je teško biti autentičan u današnjem svijetu glume. Sve je to teško, zamorno, tužno, napeto. U životu ne postoji jedna strana, ne postoji crno-bijelo. Svi plovimo i ljuljamo se. Balansiramo. Ali koliko god teško bilo, toliko je i oslobađajuće. Nakon određenog vremena tame dolazi sloboda. Disat ćemo opet.

Svi koji ste na tom putu, ne brinite. Težina je tu sa razlogom.

Prepreke su tu sa razlogom. Kada ih prihvatimo kao takve, postaju lakše. Zid se ruši. Možete spustiti gard. Ne morate glumiti da vam je lako i da sve znate. Priznajmo si da ne znamo ništa i da nam je teško. Tada ćemo se osloboditi. Tada radimo mjesto za sve novo što nam je namijenjeno.

Kada otpustimo, sve nam dolazi.