10/02/2023

Svijet kao Poezija

Koliko poetičan mora biti ovaj svijet

da bi čuo svaku pjesmu i svaku želju

koja ostala je neispunjena

koliko ukrasa krasi tvoje tijelo

dok koračaš crnom zemljom

praveći se da si svet

i da imaš pravo na disanje

Koliko poetičan može biti jedan čovjek

dok vrišti iznutra

a nitko ne razumije njegove note

koliko prstiju je na tipkama klavira

koliko prstiju prekriva oči

da ne vide

uši da ne čuju

usta da ne progovore

Koliko poetičan mora biti naš Bog

da s nekim dijeli strofu

s nekim stih

a s nekim roman

Najljepše stihove duša piše

melodiju čuju samo oni koji znaju

da nešto više je

ispod crne zemlje

ispod krvi i pepela

ispod kostiju i lijesa

nešto više je iznad neba

zvijezda

tebe i mene

nje i njega

Kojom brzinom oči mogu gledati

u sve te živote

koji prolaze, a ne dopuštaju si da žive

Iskrcaj se ovdje dušo

stanica je predivna

osjetim miris ljubavi u zraku

miris oproštaja

novih šansi

tu ostajemo dok ne umremo

pa opet živimo

dok ne shvatimo

da samo mrtvi smo i živi

da cijeli ovaj svijet je poezija

igara na sreću

zalutalih ljubavnika

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Ipak ništa za mene

Ipak ništa za mene

ne razumijem što se dogodilo tražim opravdanja za iznenadnu tišinu opravdavam tebe umanjujem sebe možda to što ja vidim u tebi je ipak samo moje...

U redu je

U redu je

zatvori oči i dođi u Raj nema više spavanja nema više bolova kroz jedan pogled govoriš mi sve u redu je dušo čekamo te

Do Žene je

Do Žene je

kakav će ti život biti ovisi o kvaliteti žene koja je uz tebe. kakav si ti ovisi o tome hoće li kvalitetna žena ostati uz tebe.

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!