Koliko često si ne dopuštaš osjetiti ono što osjećaš iznutra? Koliko često se trudiš biti jaka i pokazuješ da te ne dira? Uljepšavaš li emocije koje te guše prije spavanja? Možda ih i opravdavaš?

Pakiraš emocije u jednu malu kutiju i ostavljaš ih za kasnije. Kada završiš sa poslom, kada staviš djecu na spavanje, kada se pojavi Sunce, kada stigne ponedjeljak. S vremenom kutija postane premala pa nabaviš još jednu, pa još jednu, i još jednu… Nakon nekog vremena postane teško kopati po kutijama. Ne želiš vidjeti koja te iznenađenja čekaju unutra. Ili kutije postanu preteške za tvoja leđa. Možda postaneš i rob tih kutija. Vrlo često je ovo zadnje.

Stavila si filter na život. Odbila si upozorenje srca i poziv duše. Uljepšala si život da se ne vidi nesavršenstvo, tama, umor i ranjivost.

Jer tko bi nas htio sa našom tamom u duši? Tko bi nas htio tako nesavršene?

…

*Pokazivanje svoje boli je pokazivanje moći. Pokazivanje svoje slabosti pokazuje koliko smo jaki. Pokazivanje emocija. Svih. Izgovaranje u sebi. Izgovaranje na glas. Dopusti si da osjećaš sve. Emocije dolaze i prolaze.*

Osjećaš li kako kažeš? Kažeš li kako se osjećaš?