24/10/2021

Stavljaš li filter na život?

$

Koliko često si ne dopuštaš osjetiti ono što osjećaš iznutra? Koliko često se trudiš biti jaka i pokazuješ da te ne dira? Uljepšavaš li emocije koje te guše prije spavanja? Možda ih i opravdavaš?

Pakiraš emocije u jednu malu kutiju i ostavljaš ih za kasnije. Kada završiš sa poslom, kada staviš djecu na spavanje, kada se pojavi Sunce, kada stigne ponedjeljak. S vremenom kutija postane premala pa nabaviš još jednu, pa još jednu, i još jednu… Nakon nekog vremena postane teško kopati po kutijama. Ne želiš vidjeti koja te iznenađenja čekaju unutra. Ili kutije postanu preteške za tvoja leđa. Možda postaneš i rob tih kutija. Vrlo često je ovo zadnje.

Stavila si filter na život. Odbila si upozorenje srca i poziv duše. Uljepšala si život da se ne vidi nesavršenstvo, tama, umor i ranjivost.

Jer tko bi nas htio sa našom tamom u duši? Tko bi nas htio tako nesavršene?

*Pokazivanje svoje boli je pokazivanje moći. Pokazivanje svoje slabosti pokazuje koliko smo jaki. Pokazivanje emocija. Svih. Izgovaranje u sebi. Izgovaranje na glas. Dopusti si da osjećaš sve. Emocije dolaze i prolaze.*

Osjećaš li kako kažeš? Kažeš li kako se osjećaš?

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tihi dom

Tihi dom

Ulazim u tvoj Tihi dom, brišem cipele na ulazu i otvaram srce. Pitam te kako si, fali li ti nešto, možda ti falim ja ili netko drugi. Vadim dušu van...

Uz tebe sam

Uz tebe sam

ne želim ti reći da će život proći i da je tako trebalo biti dajem ti siguran prostor da se i ti raspadneš ako treba, padni i ostani na podu ne...

Što nakon ljubavi?

Što nakon ljubavi?

nakon ljubavi ostaje poštovanje ako nema poštovanja znači da ljubavi nikad nije ni bilo *gledam kako se biraju ljudi pa provode skupa minute, dane i...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!