Gdje će stati sve što ja imam za reći? Zašto uopće mislim da je bitno što imam za reći? Mislim li da pomažem ili si samo hranim ego? Jesam li iscijeljena ili tražim potvrdu izvana?

Pada li u vodu sve što pišem ako ja to ne primjenjujem? Onda nisam nikom pomogla? Je li onda moja svrha promašena? Zašto ne mogu samo biti, zašto moram dijeliti? Što očekujem od života? Tražim li pljesak?

Zašto se ne zamaram sa puknutim noktom nego sa životnim pitanjima? Možda ipak nisam dala otkaz u kazalištu. Možda sam ipak kao svi drugi. Možda je ovo samo jedna od mojih maski.