18/02/2023

Pusti

$

I znaj da nekad moraš pustit Životu da prođe. Da te sahrani i odradi svoje.

Nekad moraš pustit da ti uđu ljudi koji su za tebe i otpustit sve one koji nisu u tvojoj karti.

Nekad moraš pustit Životu da ti pokaže koji prijatelj nož skriva u torbi, koji neprijatelj ima meko srce.

Nekad moraš pustit Životu da te slomi, da te prodrma i probudi, hladnom vodom na toplo tijelo, buđenje je koje Život najviše voli,

Pa ponekad moraš dopustit i strancu da te pokrije, da ti obriše suze i da te zagrli.

Da te zavoli i da te iznenadi.

A sve one koje želiš voljeti, možeš i dalje na daljinu sa notama u srcu.

Nekad moraš pustit Životu da te vodi do Raja, iako je prečica preko Pakla, da iskusiš sreću i bezuvjetnu ljubav, dopustit si slobodu i potpuno prepuštanje.

Životu moraš dopustit da odradi svoje jer ne možeš sve samo ti.

Jer nisi tu sam.

Jer ne možeš držat svoju bol.

Jer ne možeš kontrolirat svoju ljubav.

Nekad moraš dopustit Životu da samo živi, da planira za tebe, da te voli, da te vodi.

Jer ponekad Život zna bolje od tebe.

….

  • Toliko želimo kontrolirati sve u svom životu, bit upućeni u svaki korak i svaki naš dan. Ta naša potreba da budemo ispred Života nas uvijek košta gubitka sadašnjeg trenutka koji je ustvari najbitniji trenutak našeg postojanja. Potreba za kontrolom svakog odnosa koji je pred nama. Za analizom gdje smo, što smo, gdje stojimo sa nekim, gdje to vodi, ima li smisla započinjati, ima li smisla upoznavati nekoga. Ima li smisla započinjati novi posao, novi hobi, novi interes, novi život. Uvijek želimo znati sve unaprijed. Nečije misli, korake, poteze, emocije.
  • Ali Život to nekada ne da. Kaže Ne. Ne možeš. Vrati nas na tvorničke postavke. Sve dok ne shvatimo da nekad moramo pustit Životu da odradi svoje. Da samo pustimo kontrolu i prepustimo se. Neka se sve samo posloži. Neka se sve samo otpetlja. Već će Život naći način. Jer samo kad pustimo, sve nam dolazi.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tadašnje morske misli

Tadašnje morske misli

što je za mene neka mi dođe što nije neka me prođe ... kako se ponašaš takve odnose i stvaraš ... radije ću bez tebe nego bez sebe ... jesi li ti...

Neka hvala, ja ću po svom

Neka hvala, ja ću po svom

kad vidim da vam je cilj što više odnosa a ne što kvalitetniji odnos -neka hvala, ja ću po svom kad vidim da vam je bitnije što o vama misli društvo...

Jesi li si ikad rekla?

Jesi li si ikad rekla?

koja je privilegija biti ja koja je privilegija biti u mome društvu koliko ja vrijedim koliko ja suosjećam koliko ja imam razumijevanja znaj ovo...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!