31/05/2022

Pusti srce na miru

$

Do kojeg trena puštamo da srce pati i iznova voli prije nego ga strpamo u kutiju i bacimo ključeve? Koja količina patnje je dovoljna da odlučimo da nećemo dozvoliti nikome da nam se previše približi, jer to može značiti ljubav, što može značiti ponovno ostavljanje i proživljavanje stare boli.

Štitimo li tada naše srce ili ga još više stežemo? Štitimo li srce ili ego? Ego ili dušu? Dušu ili srce?

Ili se bojimo. ili nismo dovoljno hrabri.

Koji je odgovor točan?

Koja je svrha našeg srca u ovom životu, zašto je baš tvoje srce izabralo tvoje tijelo? Od svih ostalih domova na svijetu izabralo je baš tvoje. A ti mu ne daš da živi. Ti mu ne daš da ispunjava svoju jedinu svrhu koju ima u ovom životu. Tko si ti da braniš srcu da voli i da pati, ako mu je to jedina svrha i misija? Razmišljaš li ikada na ovaj način?

Znam da ne. Ne razmišljam ni ja. Mislim da mi je netko ušao u tijelo i ovo napisao. Ja sam osoba koja je zaključavala srce i pravila se da je sve u redu a ono je vrištalo i umiralo iznutra. Ali učim. Trudim se. Potrudi se i ti. Možda srce baš to želi. Želi voljeti tako jako, toliko snažno i strastveno, divlje i neopisivo i jedinstveno. A možda isto toliko želi umirati, tugovati, zatvoriti se, toliko se raspuknuti i uništiti.

Kao što ti moraš udahnut zrak, protegnut noge, tako i srce želi svoje iskustvo iskusiti.

Kako bi bilo da iskusi ljubav a ne tugu. Da iskusi rođenje nove ljubavi a ne umiranje. Pusti srce na miru. Neka živi svoju svrhu. Makni se sa strane i sve to podnesi. Bit ćeš si zahvalna jednog dana.

Srce se uvijek oporavi. Srce uvijek može iznova voljeti. Srce treba voljeti. Srce uvijek može vidjeti svjetlo čak i kada ti ne vidiš. Srce uvijek daje novu šansu sebi. Srce će se snaći. Ti se bojiš, srce je neustrašivo. Makni se sa strane, daj mu da živi.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Smrt

Smrt

Smrt je blizu. Vreba iza ugla. Može se pojaviti svaki tren. Može te pozvati i reći da je vrijeme. Kada dođe po tebe što ćeš prvo pomisliti? Da nije...

Novac

Novac

Gdje leži naša sreća? Naša moć i naš ponos? Što nas ispunjava iznutra? Zbog čega drhtimo? Čime se kupujemo? Čime se prodajemo? Kome? Prodajemo li...

Tata, opraštam ti

Tata, opraštam ti

Bili su sve ono što ti nisi. Sve ono što si trebao a nisi bio. Sve ono što si morao napraviti a nisi napravio. Sve ono što si trebao pružiti a nisi...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!